run

run

четвртак, 4. децембар 2014.

12. Eko šaran polumaraton

 Opis ove trke bih krenuo od nazad, tj. od čorbe, riblje. Jer mi je nekako duže ostao ukus čorbe u glavi nego trke.
  Kako sam seo za astal i zahvatio prvu kašiku čorbe, znao sam da se ne radi o nekom lošem majstor - kuvaru. Dinstani luk koji je obavezan u svakoj ribljoj čorbi nije plivao na površini, nego se jednostavno stopio sa ostatkom smese, ljutina u granicama, komadi ribe ne raspadnuti, a skuvani, ukus ne prikosnoven. Rezultat, tri tanjira sa minimum hleba.
 Da je trka bila kao čorba, mogao bi je hvaliti, iako je održana u zadivljalom delu Varadina, meni ne smeta, što divljije to bolje. Mada se po meni divljina odrazila najviše na organizaciju, koja je bila pod komandom novosadskih triatlonaca, samo su naziv trke promenili zbog naziva čarde gde se trka održala, ali su se verovatno malko zabrojali kada su merili dužinu staze, ili je satelit u tom trenutku dobio šamar sunčeve oluje, pa iz poziva nije krug dužine 5300m, nego oko 4800m, što sam ja saznao 2 kilometra pred ciljem, pa mi baš u tom trenutku i ne bude pravo.

majstori poziranja

  Trčao sam dosta fino, ujednačenim tempom sve vreme, krugove sam prolazio od 21.10 do 22.10 i taman da se obradujem i uđem u cilj, jer odavno nisam išao ispod 90 minuta, shvatim da mi štoperica pokazuje 86.30. Da sam trčao fino, jesam, ali bogme, ne toliko brzo, pa sam u tom trenutku ustanovio da je tu 19. kilometar, a ne cilj trke. Tako da sam odlučio na svoju ruku, otrčati još pola kruga i istrčati pravu kilometražu. Nisam bio jedini. Ta zadnja dva kilometra sam više rastrčao, jer mi nije bilo do ničega, pa sam u cilj ušao sa oko 97-98 minuta. Kasnije čitam po fejsbuk stranama, silna izvinjenja, u redu je, prihvatam.      Samo sledeći put nemoj te da se osećam kao riba iz naziva trke, jer malo mi ostavlja gorak ukus, a čorba je bila dobra, ali nisu svi došli zbog čorbe, nego zbog trke.