tag:blogger.com,1999:blog-7933866022876202852024-03-13T11:32:58.080+01:00Run, Forest, Run!Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.comBlogger86125tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-62782888072309455322021-10-17T22:06:00.000+02:002021-10-17T22:06:54.912+02:00Oktobar 2021.<p> Oktobarska igranka je počela onog momenta kada mi je počeo godišnji odmor, 1.oktobra, ili ako bolje razmislim, koji dan ranije. </p><p>O-cirkus i ja kao akter u njemu. </p><p>Već krajem septembra počeli su planovi za kamp koji je tebalo realizovati pre Mediteranskog prvenstva u trajanju od 4 dana i sa sadržajem od 6 treninga, uključujući tu i Model event MCOa. </p><p>Jedan mali predah od koncipiranja staza i gomile poslatih i primljenih mejlova sam uzeo prvog vikenda oktobra odlaskom u meni dragu peščaru, ovog puta to je bila Deliblatska, u kojoj sam se pošteno izjurcao i isfiltrirao za predstojeću napornu nedelju.</p><p>Ekipa učesnika na kampu odavno mi je poznata, ali pored njih imali smo goste iz Severne Makedonije, tako da je kamp imao i međunarodni karakter. Deca i oni malo stariji trčali su fruškogorskim strminama, jarcima i padinama, tražeći tu famoznu kombinaciju belo-narandžaste boje u obliku prizme uz pomoć sprave stare koliko i čovečanstvo sa detaljno urađenom kartom terena na kom se nalaze. Milina ih je bilo gledati. Iz te miline, teškoće koje su proizvod organizacije svakog kampa mi dolaze kao zabava. Što kaže ona kineska poslovica ,,Ako planiraš za godinu dana, posadi pirinač. Ako planiraš za deset godina, posadi drvo, a ako planiraš za ceo život, podučavaj nekog.", ima logike. Sve je proteklo u najboljem redu, deca su bila zadovoljna, ja malo istrošen, ali pun optimizma. Sad me je čekala finalna tačka u orijentiring cirkusu, tri dana Mediteranskog prvenstva. </p><p>Prvi dan, Petrovaradinska tvrđava, znao sam da kao postavljač KT, što je jedan od najodgovornijih poslova na jednoj o-trci, uz obradu rezultata, mogu sve uraditi uz dobro planiranje i šetnjom po varadinskoj tvrđavi, njenim šančevima i bastionima. Trka je tekla svojim tokom, u jednom trenutku trebalo je napraviti izmenu za propratnu trku Serbia open i posle toga samo ukloniti ono što je postavljeno, sve je išlo kao podmazano. Kiša je počela kada sam zatvorio vrata automobila i krenuo prema hotelu. Na našu nesreću, nije stala do sutra uveče. </p><p>Sutradan, probuđen sa nevericom da kiša još uvek pada i sa mislima koje su se kao munje rojile u korteksu od uspomena na one trke gde sam radio kao postavljač u istim ili sličnim uslovima, budili su očajanje, a pre svega bes iz kojeg se pojavila nervoza, pomalo uzgojena umorom od prethodnih dana. Šta da se radi, ideš sa tim da ćeš dva puta biti mokar, da ćeš se dva puta sušiti i grejati i da ćeš dva puta selotejp sa pertli skidati, prvi put kada postaviš KT, a drugi put kad budeš skidao te iste KT. Još sam dobio i pride posao, koji je po meni morao odavno biti urađen, markiranje do starta. Da podsetim, kiša pada sve vreme. Posle svega, pronalazim toplo utočište u podrumu kompleksa Vrdnička kula, gde vraćam izgubljenu temperaturu, ali sa kiselim izrazom lica, jer znam da moram ponovo u sad već mokru opremu, patike i ono najgore, mokru i hladnu šumu. Izgurasmo i taj dan, srećom bez gubitaka. Zaboravih da pomenem moj neustrašivi tim, Mars, Deki Nikolić, moj best man-Šarić i ja. Te nedelje sam iz hotela izlazio u 7h, a vraćao se ne pre 17.30h, ceo dan napolju, u šumi. Kada bolje razmislim, kad bih takvu ekskurziju mogao prirediti sebi? Nikad. Uvek u nekoj žurbi, zakovan poslom, obavezama, u suštini i ne znam koliko sam srećan što sam u ovom sportu, što svesno krljam noge po kamenju, što me kupina grebe, a glog bode, što me jelova i klekova grana bocka i šiba, što zbog kostrike imam sramotu nositi leti šorc jer mi noge izgledaju kao kod fakira, što sebe pošteno opsujem kad napravim školsku grešku na karti, što u cilj utrčim fizički iznuren, ali mentalno jači.</p><p>Treći dan Mediteranskog prvenstva mi je došao kao rastrčavanje posle jakog treninga, centar grada Novog Sada, mali broj KT za postaviti, bez kiše, ali prohladno. U po daha odradismo zadnji dan, meni sedmi po redu. Gde je bio ponedeljak? Pokušao sam otprilike da se setim koliko sam KT postavio i skinuo za taj period, i brojka mi se vrti negde između 70 i 80, mrtva trka sa Kopaonik openom od prethodnih godina.</p><p>Odlučio sam da nedelju koja je preda mnom iskoristim za trening, jer iz iskustva znam, da me posao postavljanja KT umrtvljuje brzinski, postajem trom, a u solidnoj sam formi, bliži mi se Prvenstvo države na dugoj distanci, kao i štafetno Prvenstvo, greota mi je da protraćim pretrčane kilometre treninga tek tako. Radim tri jaka treninga sredinom nedelje, zadovoljan pokazanim rezultatima ulazim u 80% pripremljenu dvodnevnu trku svog kluba, Stražilovski kup. Drugim rečima, O-cirkus mi je ponovo otvorio svoja vrata, gde, pogađate, imam pozivnicu za prve redove, sa mogućnostima učešća u predstavi, kasnije se ispostavilo da sam bio jedan od glavnih akrobata na fruškogorskom trapezu. Mada, ako se setim prethodnih organizacija Stražilovskog kupa, ovaj je protekao nekako najmirnije, bez tenzija, po meni mnogo prirodnije organizovan od MCOa, ne kažem da nema tu dugogodišnjeg poznanstva organizatora, koji dosta utiče na krajnji rezultat, ali jedan od bitnih faktora je novo članstvo, sada već iskusnih trkača kadeta, koji polako uče i preuzimaju posao od starijih. O njima samo reči hvale imam. Momci za primer. </p><p>Očigledno nisam dotakao plafon umora, kada ove redove pišem u nedelju uveče kada se šator O-cirkusa rasklopio i za putom je. Šta li me to tera na sve ovo? Odgovor pokušavam da nađem, ali bezuspešno. Kada bolje razmislim i ne treba mi, samo da taj cirkus traje, ako može da ne izlazi iz mog grada, moje šume i mog života.</p><p><br /></p>Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-58123704838057682672021-04-03T17:06:00.003+02:002021-04-03T17:06:52.091+02:00Beograd open 2021.<p style="text-align: justify;"> Za razliku od žute štampe, gde se naslovi razlikuju od onih jučerašnjih, a tekstovi su isti, kod mene je situacija obrnuta. Naslovi su isti, ali je zato sadržaj teksta totalno drugačiji od onog prethodnog.</p><p style="text-align: justify;">Babe, po ko zna koji put, ali ovaj put po kiši. Uvek zanimljiv teren, uz odličnu koncepciju, zagarantovana je zabava u ekstremnom modu. Na start sam morao doći dva puta, prvi put, zbog Rajne i njenog usmeravanja i drugog puta zbog sebe. Vremenska razlika između prvog i drugog odlaska je bila poprilično kratka i taj period je zahtevao da se popuni, presvlačenjem, obuvanjem i svim onim ritualima što slede. Na start sam došao i odmah ušao u drugi boks, jer sam za prvi zakasnio. Pomalo smušen, zadihan pošteno, delimično misleći na najmlađe iskušenike karte i busole, iz šatora-tende sam izleteo kao metak. Bol koji me muči u levoj loži već dve nedelje, postao je periferan i na njega nije moglo da se misli od silnih informacija koje su dolazile putem vizuelizacije. Odmah na stratu se videlo da nema zezanja, prvu kontrolnu tačku je bilo lako naći, ali kuda? Odozgo, kroz zaraslu livadu i šumu, a kraće ili odozdo, lepo putem, kao gospodin, pa malo kroz šumu, ali duže? Naravno, svež sam i odluka ide na kraći put, ali teži. Kroz trku sam se trudio, kao i uvek, da držim kartu kako valja, sever da zakucam tamo gde mu je mesto i da prvac držim maksimalno. Snage sam imao donekle, još uvek sam rovit, što govore dva pada na kojima sam se ispružio koliko sam dugačak, a do njih je bukvalno došlo zbog zapinjanja o nisko rastinje, jer se nema snage u nekim momentima podići dovoljno noga u trku. Posle sam se šalio, da su me ta dva pada koštala drugog mesta. Iskreno sam mislio da me rezultat koji imam vodi do maksimum petog mesta, ali mi je to očigledano bila jedina greška na trci. Gruja je stvarno istrčao fenomenalno, i očigledno na njega treba računati ubuduće, dok smo od drugog do četvrtog mesta sva trojica stala u minut, ja sam bio u sredini. Čestitke Savi i Duletu. </p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><a href="https://lh3.googleusercontent.com/-i_6Y7jQEBGc/YGiB9uB_P0I/AAAAAAAAPSk/glTOJ4u80mYGe60rQ-lxyQJcBttkeCXNgCLcBGAsYHQ/Babe%2B2021%2B2..jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"></a><a href="https://lh3.googleusercontent.com/-i_6Y7jQEBGc/YGiB9uB_P0I/AAAAAAAAPSk/glTOJ4u80mYGe60rQ-lxyQJcBttkeCXNgCLcBGAsYHQ/Babe%2B2021%2B2..jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="1570" data-original-width="2048" height="214" src="https://lh3.googleusercontent.com/-i_6Y7jQEBGc/YGiB9uB_P0I/AAAAAAAAPSk/glTOJ4u80mYGe60rQ-lxyQJcBttkeCXNgCLcBGAsYHQ/w274-h214/Babe%2B2021%2B2..jpg" width="274" /></a><a href="https://lh3.googleusercontent.com/-bn5PdaW8qyU/YGiBybloYHI/AAAAAAAAPSc/K63hfI5IU2wirbbESqcxk-guxcPADtDmQCLcBGAsYHQ/Babe%2B2021%2B1..jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="1570" data-original-width="2048" height="211" src="https://lh3.googleusercontent.com/-bn5PdaW8qyU/YGiBybloYHI/AAAAAAAAPSc/K63hfI5IU2wirbbESqcxk-guxcPADtDmQCLcBGAsYHQ/w252-h211/Babe%2B2021%2B1..jpg" width="252" /></a></div><div style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: right;"></div></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://lh3.googleusercontent.com/-Dl3waCgn8Ko/YGiCZrqrN8I/AAAAAAAAPSw/xEw6HaJuck0qZYHYjnsDZVQeeMKUR46oQCLcBGAsYHQ/20210403_161157.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="955" data-original-width="782" height="240" src="https://lh3.googleusercontent.com/-Dl3waCgn8Ko/YGiCZrqrN8I/AAAAAAAAPSw/xEw6HaJuck0qZYHYjnsDZVQeeMKUR46oQCLcBGAsYHQ/20210403_161157.jpg" width="197" /></a></div></div></div><p></p><p style="text-align: justify;"> Pre svega mi je drago da smo sezonu otvorili sa preko 200 takmičara, vidim dosta podmlatka. Nadam se da među njima ima nekih budućih trkača, neka šire ovaj o-virus što progresivnije.</p><p style="text-align: justify;"> Auto kojim smo došli je brojao sedam sedišta i u povratku je bio teži za sedam medalja.</p><p style="text-align: justify;"> Kad smo ušli u Srem, kiša je napokon stala i razvedravalo se. U tom trenutku ugledali smo Frušku goru. </p>Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-55441068160697172082020-11-02T09:25:00.000+01:002020-11-02T09:25:47.418+01:00Bela reka 2020.<p style="text-align: justify;"> Podosta je bilo oklevanja oko odlaska na ovu trku. Da li otići ili ostati kod kuće i umesto trke protrčkarati lagano po karlovačkom ataru 80 minuta. Takvo razmišljanje mi dolazi pre svega od pomisli na dugačak put koji je i te kako poznat i mrzak od pre dve nedelje i trke na Resavici. Vožnja koja se mora ,,preveslati" u jednom danu u oba pravca sa popriličnom kilometražom, i ne samo to. Turbo mod u kom se nalazim poslednja dva meseca, uzastopni vikendi trka, vožnje do i od njih i svega ostalog što ide sa tim mi ne ide u prilog. Malo me umor pritiska, a sa njim i mrskost. Živ sam čovek, a živ si koliko se krećeš. Odluka je pala da se ide.</p><p style="text-align: justify;"> <a href="https://1.bp.blogspot.com/-2yVjKs5wZN0/X5-3Iom6I_I/AAAAAAAANE0/mAbtM34XrEEViVYbxmGJ9iITiXvBwZZEgCLcBGAsYHQ/s2048/20201101_123603.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" height="264" src="https://1.bp.blogspot.com/-2yVjKs5wZN0/X5-3Iom6I_I/AAAAAAAANE0/mAbtM34XrEEViVYbxmGJ9iITiXvBwZZEgCLcBGAsYHQ/w343-h264/20201101_123603.jpg" width="343" /></a></p><p style="text-align: justify;">Magla nas je poklopila odmah čim smo prešli greben Fruške gore i dohvatili se ravnog Srema, nije nas napuštala sve dok nismo ušli u dolinu Morave. Uz dečiju graju i koju pametnu reč sa dr Borom, put u onom pravcu nije mi pao teško, čak smo došli pola sata ranije od predviđenog vremena, nadao sam se da će tako biti i na trci. </p><p style="text-align: justify;">Jesen je bila svuda oko nas. Bukva koja u ovom delu Srbije raste u izobilju, zažutila je panoramu. Kroz oči se telo odmaralo. Na koju god stranu da otvoriš blendu fotoaparata, fotografija bi bila odlična.</p><p></p><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-Yevlg20RcmA/X5-4S5VhLxI/AAAAAAAANFM/kj3DvbQ8PPY1cfWSjenO7IkU9aFRntmzACLcBGAsYHQ/s2048/Bela%2BReka%2B2020..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1568" data-original-width="2048" src="https://1.bp.blogspot.com/-Yevlg20RcmA/X5-4S5VhLxI/AAAAAAAANFM/kj3DvbQ8PPY1cfWSjenO7IkU9aFRntmzACLcBGAsYHQ/s320/Bela%2BReka%2B2020..jpg" width="320" /></a></div>Startovao sam među prvima, ali za vratom sam imao Slobu. Blagi pritisak je postojao, ali nije zanemarljiv. Stari vuk nije brz, ali je precizan i čita kartu za dvojicu. Znao sam, da ako budem grešio od 3 do 4 minute, Belac će me stići. Prognoza se ostvarila i to vrlo brzo, odmah na 3KT. Posle toga pokušavam da trčim brže, ali kontrolne tačke ne ,,ubadam" odmah, uvek sam nekih 10-15m levo-desno, pa mi brže trčanje i ne daje rezultate. U jednom trenutku sam sam, Slobe nema i nekako u isto vreme ulazim u kartu, kontrolne tačke pronalazim pedantnije. Dinamika je na vrhuncu. Trčim iz sve snage. Prilikom prelaska preko ogromne livade, a pre ulaska u šumu, okrećem se i vidim Slobu na horizontu. Dobar sam, ali to ne traje dugo. Gde je rana radost, tu je i praznoglavost. Tu 14KT ne nalazim odmah, nego grešim, ali je nalazim pre Slobe, džabe kad je on tu na 50m. Opet se trudim da mu pobegnem, ali trke je sve manje, imam svega 3-4 kontrolne tačke do kraja. U cilj utrčavam sa vremenom od 51 minut, Sloba utrčava posle mene minut i po, nisam stigao da mu umaknem cela dva minuta, ima me 30 sekundi. Pih... U suštini, cela trka mi je prošla u preticanju, sustizanju, odmicanju i nadmudrivanju sa Slobom, što je trci dalo još veću draž. </div><p></p><p style="text-align: justify;">Kao što sam ranije pisao, uvek se može brže i tačnije trčati. Osećaj je dobar, danas sam uživao. Boje šume su preovladale i to je ono što sam poneo sa sobom. Jesen na sunčanom danu je najlepši dan u godini, takav je bio ovaj juče.</p><p></p><div style="text-align: justify;">Stražilovčani su vedrog duha i trudimo se da ga održimo takvim. Dovoljno je da se pogledamo, pa da znamo na šta mislimo, a smeh je rezultat ukrštenih pogleda. Često prepričavamo anegdote sa trka, slatke zgode i nezgode, uvek u šaljivom duhu. Valjda tako nesvesno u sebi otklanjamo startnu groznicu i tremu pred trku, ali i nezadovoljstvo loše istrčanih trka. Za sad takvo ponašanje funkcioniše. Sve ovo pišem jer će se možda i jedna tema prepričavati sa ove trke. Naime, sin David po utrčavanju u cilj, kada je pogledao svoj rezultat i uporedio ga sa ostalim, shvatio je da je opet prvi, pa je nonšalatno izjavio, onako malo glasnije pred svima, da od sledeće godine više neće trčati sa ,,boranijom" iz M14, nego da prelazi u stariju kategoriju sa kadetima. Ovo možda i ne bi zvučalo smešno da se ne zna da David po godinama može još uvek da trči u kategoriji M12. Naravno, Davidov ,,biser" izmamio je osmehe svih prisutnih. <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"></div></div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-sxP0i5i1cjA/X5_ASWxSpwI/AAAAAAAANFY/FbWDqZGSF-cgjVWQPG53UYbvLiihYspugCLcBGAsYHQ/s2048/20201101_131437.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" src="https://1.bp.blogspot.com/-sxP0i5i1cjA/X5_ASWxSpwI/AAAAAAAANFY/FbWDqZGSF-cgjVWQPG53UYbvLiihYspugCLcBGAsYHQ/s320/20201101_131437.jpg" width="320" /></a></div>Belu reku smo ostavili iza nas, ali sam morao stati par puta dok se nismo dokopali asfalta, onako, da ,,opalim" koju fotografiju za sebe. Sledeće nedelje smo na Državnom prvenstvu u sprintu. Videćemo da li misao iz korteksa može da isprati brzinu nogu.<br /><br /><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-IgZJams1IT8/X5_ASxPhl1I/AAAAAAAANFc/fO_oqKNiL6I7ycKbLC2avCuE5dJgtVGfwCLcBGAsYHQ/s2048/20201101_131454.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" src="https://1.bp.blogspot.com/-IgZJams1IT8/X5_ASxPhl1I/AAAAAAAANFc/fO_oqKNiL6I7ycKbLC2avCuE5dJgtVGfwCLcBGAsYHQ/s320/20201101_131454.jpg" width="320" /></a></div></div><div style="text-align: justify;"> </div><p></p>Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-77411378464669925992020-10-05T11:57:00.003+02:002020-10-05T12:14:06.789+02:0011. Beograd open 2020<p style="text-align: justify;"> Dva dana Beograd opena su mi došla kao osveženje i konačan sudar sa srži orijentacije u ovoj (pu,pu, daleko bilo, ne ponovila se) sezoni.</p><p style="text-align: justify;">Teren poznat, ali nikad dovoljno poznat, jednostavno je takav. Sa velikim respektom ulazim u trku. Prvi pogled na kartu, bune me linije kružnice KT i linije kojima su KT povezane jer su isprekidane i izostavljene na mestima gde je reljef bitan za čitanje. Slabo se snalazim. Na prvoj me već stiže Dule koji je startovao iza mene dva minuta, nisam obeshrabren. Takav osećaj mi daje iskustvo i trke na ovom terenu. Ništa se ne zna dok se čip ne ubaci u stanicu ,,finish". Zajedno pronalazimo 2, 3, 4 i 5 KT. Od tog trenutka Duletu se gubi svaki trag, a ja dodatno pokušavam strogim azimutom ka 6KT da mu umaknem. Videli smo se tek u cilju.</p><p style="text-align: justify;">Tokom same trke idealno sam pronašao možda dve kontrolne tačke, sve ostale su bile 10, 20, 30 metara levo ili desno. Svaki taj metar košta vremena, svaki put moraš da staneš, pa gledaj okolo, upoređuj. Hiljadu informacija za obradu, a kiseonika nula. Srž orijentiringa se osetio sve vreme trke. Kad bi detaljisao svaku grešku ponaosob, smorio bi. U cilj utrčavam u najdužim koracima ove sezone, nizbrdo. Vreme radi za mene, od mladih elitnih pulena, niko ne utrčava, Sava je jedini pored mene koji je završio trku. Bolji je za 9 minuta. Moj plasman sasvim dobar, osvojeno treće mesto, ali vreme od 60 minuta je malo poražavajuće. Ne znam da li drugi razmišljaju posle trke kao ja i pitaju sami sebe: ,,Kako nisam uočio onu vrtaču, pa bio sam tu, kako je nisam video?" ili hiljadu sličnih pitanja koje vode ka odgovoru da ne postoji savršeno istrčana trka. Uvek može bolje. U orijentiringu nema svetskog rekorda.</p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-nybEgVH744o/X3rxz-O8WbI/AAAAAAAAM_U/if7-gTuFWsIqcXR4aVYi5zZm6SxXCfuygCLcBGAsYHQ/s2048/babe%2B2020.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1568" data-original-width="2048" src="https://1.bp.blogspot.com/-nybEgVH744o/X3rxz-O8WbI/AAAAAAAAM_U/if7-gTuFWsIqcXR4aVYi5zZm6SxXCfuygCLcBGAsYHQ/s320/babe%2B2020.jpg" width="320" /></a></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div style="text-align: justify;"> Drugog dana Beograd opena čekala me je sprint trka. Miljakovac sam poslednji put obišao kartom i busolom pre 15 godina, još kad su Joca i dr Br uz pomoć Šarića crtali kartu. Sad nova karta, jednim delom urbana, a drugim šumovita, obećavala je dobru trku. Na sprintu nema puno razmišljanja. Tu može da važi ona stara ,,Što na umu, to na drumu." jer ispravke nema, može samo da te košta vremena.</div><p></p><p></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"> <a href="https://1.bp.blogspot.com/-zBSKaI9erTo/X3rx0LoNy7I/AAAAAAAAM_Y/IXJC3iE45nEm0gvn3CQJEXNtkc_b482mwCLcBGAsYHQ/s2048/Miljakovac%2B2020.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="2048" data-original-width="1512" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-zBSKaI9erTo/X3rx0LoNy7I/AAAAAAAAM_Y/IXJC3iE45nEm0gvn3CQJEXNtkc_b482mwCLcBGAsYHQ/s320/Miljakovac%2B2020.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;"> Trka kreće, startujemo na minut, elita izleće kao na traci. Odmah na prvoj KT stižem Dejana, a na drugoj KT stiže Marko nas. Marka nekom misterijom uopšte tokom trke ne viđam, dok sa Dejanom menjam varijante, strane zgrada, čas sam levo, čas desno od njega. Dinamika i kinetika u punom zamahu. Trudim se da čitam kartu unapred, na dve kontrolne tačke pred kraj me hvata mala snaga. Sa greškama od oko minut u cilj utrčavam kao četvrti. Lepe bodove za Svetsku rang listu sam upisao.</div><p></p><p style="text-align: justify;">Sad predstoji mala pauza do Prvenstva države na dugoj distanci u Resavici. Dužine staza su izašle, 10000m sa 540m visinske razlike traže posebnu mentalnu i fizičku pripremu. Nadam se nekom odličju, a do tada sam sa mlađim stražilovčanima, po Fruškoj gori i Karlovačkom ataru, učim ih finesama orijentiringa, a sebe preispitujem.</p>Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-29479329603557111802020-09-27T09:38:00.002+02:002020-09-27T09:58:35.315+02:00Prvenstvo države - Ravna gora 2020<div style="text-align: justify;"> Zabrađen i stasit nalik meštanima kraja u koji sam se uputio radi Prvenstva države stigao sam na Suvobor u nadi da ću u ravnogorskim šumama naći utočište.</div><div style="text-align: justify;"> Sa auto-puta smo se isključili kod Lajkovca, pa na Mionicu, Struganik. Izlaskom iz doline, pred nama se ukazala suvoborska visoravan. Prepuna pitomih brežuljaka, prošarana šumarcima breze, bora, bukve. Pejzaž kao sa crteža đaka prvaka na temu ,,Moj kraj".</div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://lh3.googleusercontent.com/-VhzW8kIxqig/X3A_P4wZWsI/AAAAAAAAM9c/BUvNb8ctvgcdfSaPb-lSIS6QQKGk1CUTwCLcBGAsYHQ/120276622_1457412294447635_3362227504783663321_o.jpg" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img alt="" data-original-height="1296" data-original-width="1728" height="240" src="https://lh3.googleusercontent.com/-VhzW8kIxqig/X3A_P4wZWsI/AAAAAAAAM9c/BUvNb8ctvgcdfSaPb-lSIS6QQKGk1CUTwCLcBGAsYHQ/120276622_1457412294447635_3362227504783663321_o.jpg" width="320" /></a></div></div><p style="text-align: justify;"> Startovao sam među prvima. Boksovi dugački kao gladna godina, konačno me dovode do startne linije. Legenda starta, brkati Jova drži strogu disciplinu na stratnoj liniji. Istrčavam, uzimam kartu i bez stajanja već imam plan do 1KT. Karta mi ne leži u startu kako treba, ali guram. Pomišljam, što trka bude dalje odmicala više ću ući u kartu. Ispostavilo se da moja pretpostavka nije baš bila tačna. Naime, taman da ,,uđem u kartu" ja sam sa nje ,,izašao''. Petu kontrolnu tačku počinjem da tražim ranije u šumarku koji je na terenu prohodan kao gradski park, dok je na karti taj ,,gradski park" predstavljen zelenom bojom. Dok sam se kretao k´o muva, vreme je nemilice teklo. Greška od 7 minuta me je koštala nadanog uspeha. Demoralisan, kratkog koraka i još kraće mentalne sigurnosti, nastavljam trku. Kontrolne tačke se ređaju, teren pod nogama ide, ali to više nije to. U cilj ne utrčavam, više uhodavam. Nemam onaj pognut položaj od umora, čio sam i poluistrošen, što govori da nisam dao sve od sebe. Takav mi je i rezultat. Seo sam sa strane i čekao ostale. Elitni trkači pristižu, ni jedan sa lepim rečima, uglavnom psovke. I ja sam psovao. Karta je svima ista, kakva god da je. Ko joj prvi uđe u štos i maštu crtača, taj je na konju. Čestitam Savi na pobedi, ali čestitam i svom klupskom drugu Dragiši na sjajnom rezultatu, ta srčanost koju on poseduje u našem sportu još nije viđena.</p><p style="text-align: justify;"> <a href="https://1.bp.blogspot.com/-8GwsYruKpHc/X3BEM7ZqvcI/AAAAAAAAM94/puTVap01mtYm-OeGus4Qhab6-ThztlYfwCPcBGAYYCw/s2048/Ravna%2Bgora%2B2020.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" data-original-height="1579" data-original-width="2048" src="https://1.bp.blogspot.com/-8GwsYruKpHc/X3BEM7ZqvcI/AAAAAAAAM94/puTVap01mtYm-OeGus4Qhab6-ThztlYfwCPcBGAYYCw/s320/Ravna%2Bgora%2B2020.jpg" width="320" /></a></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><div style="text-align: left;"><span style="text-align: justify;"> Kući se moralo žuriti, posao je čekao. Žao mi je što nisam više uživao u blagodetima Šumadije. Kakav kraj! </span><span style="text-align: justify;">Kao iz bajke. Sa buketom belih rada sedam u auto, gorak ukus nosim sa sobom</span><span style="text-align: justify;"> nadam se da ću ga isprati Beograd openom sledeći vikend.</span></div></div></div></div></div><p><br /></p>Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-67431077873258102232020-06-28T19:07:00.000+02:002020-06-28T19:07:23.855+02:00Devojačke bare 2020.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Napravih pauzu od dva dana pred trku na Maljenu. Pre toga se treniralo, intervali (kratki, dugački), dužine raznih fela. Kažem sebi, stani Aleksandre udahni vazduha, i ja stadoh ta dva dana pred trku na Maljenu. U petak oko podne okupim decu, napunim auto i krenem putem Miloša Velikog, ne sluteći u šta se uputih.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prvog dana, tj. u petak beše relaksacija, navikavanje na visinu i livadsko cveće (moja velika ljubav).</div>
<div style="text-align: justify;">
Sa najmlađim detetom prespavah noć u šatoru. San mi na oči teško dođe, terao sam ga švedskim autorom, koji pisaše svoju biografiju, al' mi se oči teško sklopiše. Sabajle otvorim cibzar šatora i zapazim predivno jutro, rosno i mirišljavo. Ubacih nešto u usta u vidu doručka, gledajući da ne preteram, jer mi pun stomak u toku trka i te kako smeta.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-7oKJxkgwTGc/XvjKgOd8LxI/AAAAAAAAMpY/r2mu_1xdG48fYRi3s3nPYURH-VlB2KTOwCK4BGAYYCw/s1600/1%2Bdan%2BDiv%25C4%258Dibare%2B2020.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="244" src="https://3.bp.blogspot.com/-7oKJxkgwTGc/XvjKgOd8LxI/AAAAAAAAMpY/r2mu_1xdG48fYRi3s3nPYURH-VlB2KTOwCK4BGAYYCw/s320/1%2Bdan%2BDiv%25C4%258Dibare%2B2020.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Srednju distancu sam šiljio da je istrčim iz sve snage, koja me je, hvala Bogu, držala sve vreme. Koraci kao u Sotomajera su se samo ređali i sve tako do utrčavanja u cilj. Kartu sam čitao kao da sam je ja crtao, svaku tačku na njoj sam raspoznavao. Rezultat, iznenađujući, šta više mističan u prvim trenucima vizuelizacije. Prijatno obradovah sebe drugim mestom, za druge se ne usuđujem divaniti. Ostade mi da se dobro najedem, naspavam i sutra poranim istim koracima. Švedski autor mi ovog puta donese blagoslov u vidu dobrog sna, noć mi začini posetom lisice, meni drage životinje. Da li mi prenese lukavstvo za sutra? Ostade da vidim.</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Probudih se čio i veseo, rosa beše jača nego prethodnog jutra. Kažem sebi, biće sparina, po sparini me hvata mala snaga, staza za danas je velika. Biće - kom opanci kom obojci. Još opreznije doručkovah nego prethodnog jutra i dobro se napih vode. Zadenuh busolu na palac, opis na podlakticu, selotejp na pertle, zategnuh učkur na gaćama, znojnicu metnuh na čelo, pa reko' danas il' nikad.</div>
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-9-ZI4bbA_Z0/XvjKrK81NPI/AAAAAAAAMpg/UVeeCr1LD9wmePdsC9GTR5zE1nRgC6ejQCK4BGAYYCw/s1600/2%2Bdan%2BDiv%25C4%258Dibare%2B2020.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="244" src="https://4.bp.blogspot.com/-9-ZI4bbA_Z0/XvjKrK81NPI/AAAAAAAAMpg/UVeeCr1LD9wmePdsC9GTR5zE1nRgC6ejQCK4BGAYYCw/s320/2%2Bdan%2BDiv%25C4%258Dibare%2B2020.jpg" width="320" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">
Krenuo i na pola metra pre uzimanja karte zapnem, kao da sam juče naučio hodat, kartu ne uzeh iz prvog, nego iz trećeg puta. Open kategorija mi nije bila ravna u prvih 10 sekundi trke. Vidim toplo je, udari neka zapara, kažem, Aleksandre ne jurcaj, nego ajde ti nogu pred nogu, pa ćemo videti kako se klupko bude odmotavalo, tako ćeš i ti noge razvezivati. Tako i bi. Duša u nosu, ali ne dam maloj snazi da mi priđe. Vuci uz brdo, vuci niz brdo, vuci oko brda, lomi noge na potočnom kamenju, al' ih ne slomih, u cilj utrčah zdrav i veseo. Uzeh rezultat. I gle zla za druge, pobeda beše slađa od baklave, tri sekunde, tri koraka, dva udaha bejah ispred drugoga.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-68200985596257944942019-11-11T21:34:00.000+01:002019-11-12T08:06:36.681+01:00Boroka kup, jesen 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
U filmu Dan mrmota, Fil (Bil Mari) budi se svaki dan u 7h, ali taj dan kada se probudi po datumu je uvek isti kao i sve što se tog dana događa. Tako se i ja svaki put drugog vikenda u novembru budim malo ranije od Fila, ali je dan, to jest vikend uvek isti.</div>
<div style="text-align: justify;">
Boroka kup koji je ovog jesenjeg vikenda privukao oko 600 takmičara iz šireg regiona, opravdao je sva očekivanja. Po ličnom mišljenju, na trku dolaze tri vrste trkača: prvi dolaze zbog terena, kleke i njenog lavirinta, drugi zbog svinjskog festivala i mađarskih đakonija i treći zbog blizine održavanja trke. Ja se pronalazim u sve tri grupe, mada sam se najbolje snašao u onoj prvoj, kleki.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-W-zVEHqnPTU/Xclv_7JETMI/AAAAAAAAMDU/S3mW8iCIfxwk7BUmtX9YXbhpGO3-PYzOQCK4BGAYYCw/s1600/DSC04468_b.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="200" src="https://3.bp.blogspot.com/-W-zVEHqnPTU/Xclv_7JETMI/AAAAAAAAMDU/S3mW8iCIfxwk7BUmtX9YXbhpGO3-PYzOQCK4BGAYYCw/s200/DSC04468_b.JPG" width="133" /></a> <a href="http://1.bp.blogspot.com/-0fLxBNq6i38/Xclv-IgtsyI/AAAAAAAAMDM/df6h7ZBOJDMvdx6pZfw2WEAFA-_-bSPawCK4BGAYYCw/s1600/DSC04454_b.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="133" src="https://1.bp.blogspot.com/-0fLxBNq6i38/Xclv-IgtsyI/AAAAAAAAMDM/df6h7ZBOJDMvdx6pZfw2WEAFA-_-bSPawCK4BGAYYCw/s200/DSC04454_b.JPG" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Da ne zvučim pretenciozno, sebi sam zadao normu da na trci oba dana budem prvi. Zvuči nepošteno prema konkurenciji, ali se ja tako motivišem. Skorašnji rezultati mojih trka daju mi za pravo da tako razmišljam. Išao sam ove godine dosta po mađarskim trkama i uglavnom bio u prva tri mesta, poslednja trka na Andrevlju sa Skandinavcima, dobro istrčana, šta više reći i za šta se pravdati.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prvog dana do starta se moralo ići 1200m, klasično za svaku mađarsku trku. Na stazi od 6800m (middle-long) sam krenuo iz sve snage. Taktika mi je bila, da kroz trčljiv deo terana (parcele sa borovima, leje belih topola) trčim iz sve snage, a kada dođem do područja sa klekom, usporim, što zbog lakšeg čitanja karte, što zbog nemogućnosti bržeg kretanja, i to sporo kretanje koristim kao fizički predah. Setim se Dragišinog saveta koji je jednom prilikom davao klincima vezano za kretanje kroz šumu: ,,Mora da se trči iz sve snage, moraš da osetiš da glava pulsira." Upravo sam se ja tako ponašao i osećao. Uz greške od oko 2-3 minute u cilj utrčavam sa vremenom od 58 minuta. Na cepki sa rezultatima većina brojki je bila zamašćena što je govorilo da sam na većini kontrolnih tačaka imao najbolje vreme, pa iz toga proizlazi i najbolji rezultat. Prvi dan sam bio prvi, dva i po minuta ispred drugog.<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-6bO9NHHsIl4/Xcm_BG6K1GI/AAAAAAAAMDk/8zlMNasIpZgstchsBT0rI_B97VmiqXXnACK4BGAYYCw/s1600/Boroka%2Bkup%2Bjesen%2B2019.%2B1.%2Bdan.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="260" src="https://2.bp.blogspot.com/-6bO9NHHsIl4/Xcm_BG6K1GI/AAAAAAAAMDk/8zlMNasIpZgstchsBT0rI_B97VmiqXXnACK4BGAYYCw/s320/Boroka%2Bkup%2Bjesen%2B2019.%2B1.%2Bdan.jpg" width="320" /></a></div>
Najgori deo trke je onaj posle trke, kada moraš da se presvučeš, pogotovo ako si mokar, izranjavan od uboda kleke i sav od peska koji se po tebi izlepio kao prezla.<br />
Kupio sam tri bona na svinjskom festivalu, jedan za mene, jedan za Davida i treći za kolače. Kada bih mogao jeo bih dok ne crknem, hrana je izuzetno ukusna, a i apetit ti otvara sama atmosfera, koja je totalno opuštena.<br />
Prespavali smo u fiskulturnoj sali. Ja sam odspavao pošteno, bez nekih trzavica i buđenja tokom noći.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
Kiša koja je lila od samog jutra drugog dana unosila je neku mrzovolju i nezainteresovanost za samu trku. Pored kiše duvao je i neki vetar koji je samo pogoršavao stvari. Kiša je stala pred samu trku, ali svako ko trči po šumi zna da to ništa ne znači, jer na prvoj sklonjenoj grani ispred sebe ima da budeš mokar kao da kiša nije ni stala.<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-hKuvwcdH278/XcpZ9Ln09tI/AAAAAAAAMEI/qUP9Np_lt_wy56r9jlK-OCB0tfUK_auewCK4BGAYYCw/s1600/Boroka%2Bkup%2Bjesen%2B2019.%2B2.%2Bdan.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="308" src="https://1.bp.blogspot.com/-hKuvwcdH278/XcpZ9Ln09tI/AAAAAAAAMEI/qUP9Np_lt_wy56r9jlK-OCB0tfUK_auewCK4BGAYYCw/s320/Boroka%2Bkup%2Bjesen%2B2019.%2B2.%2Bdan.jpg" width="320" /></a></div>
Uzeo sam kartu, u istom trenutku čuo bodrenje od mlađih Stražilovčana koji čekaju svoj minut i u momentu nestao u borovim lejama. Taktika je bila ista kao juče, na dužinu staze se nisam obazirao, trčao sam iz sve snage od početka, pa sve do samog kraja. Iskreno sam mislio da će drugi dan sa tehničke strane biti lakši, ali je bilo teže nego prvog dana, fizički i mentalno. Kontrolne tačke su bile na svakojakim mestima. Što bi kum rekao prilikom analize trke: ,,Na ovu KT samo helikopterom mogu da me spuste." Bukvalno je bilo tako.<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-JZpd-fUKLKo/XcnBNTTBmJI/AAAAAAAAMD8/YjjOuDEvm_ocJWILIn5c7mgvg-iemS7CACK4BGAYYCw/s1600/DSC04606_b.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://2.bp.blogspot.com/-JZpd-fUKLKo/XcnBNTTBmJI/AAAAAAAAMD8/YjjOuDEvm_ocJWILIn5c7mgvg-iemS7CACK4BGAYYCw/s320/DSC04606_b.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Stazu od 9700m drugog dana trčim za 84 minute, na cepki se ponavljaju masni brojevi isto kao juče, što je govorilo samo jedno, da je cilj koji je zacrtan pre polaska na trku ostvaren.<br />
Bio bih neiskren kada bih rekao da mi nije drago, fino se osećam. Sezonu sam završio najlepše što sam mogao, sledeće godine se nadam još boljim rezultatima. Možda nekoj medalji u eliti :-)</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-1147493694684074812019-10-20T09:09:00.000+02:002019-10-20T09:09:52.699+02:00Pusztamerges kup 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Tri puta sam pogledao naziv kupa dok ga nisam uspeo prepisati u naslov. Slogovi mađarskog jezika i te kako lome jezik, ali isto tako i mađarski ,,tajfutaš" lomi telo i psihu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Na mejl je stigao poziv od organizatora Pirto kupa, da tu odmah iza granice u selu Aštonhalom organizuju sličnu trku, lokalnog karaktera. Blizina trke, cena, porodični izlet, Segedin, u trenutku se sklopila šema plana za taj dan. Nije mi trebalo puno da odlučim i pošaljen prijavu, možda tek onoliko da je iskucam i pritisnem ,,reply". </div>
<div style="text-align: justify;">
Po mojoj arhivi mađarskih trka, ovo mi je najistočnija trka u mađarskoj peščari, u suštini to je njen sam obod, što pokazuje i karta na kojoj smo trčali. Bez obzira što je peskovito, reljef je siromašniji nego u onim severnim delovima, teren je više bogat vegetacijom što ga i čini zanimljivim. </div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-ytl_3HtOPZA/XatemVayc8I/AAAAAAAAL8s/Bg50GIK1A_wutHKB1urPfxFalzXhHhB_QCK4BGAYYCw/s1600/A%25C5%25A1tonhalon%2B2019..jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://1.bp.blogspot.com/-ytl_3HtOPZA/XatemVayc8I/AAAAAAAAL8s/Bg50GIK1A_wutHKB1urPfxFalzXhHhB_QCK4BGAYYCw/s320/A%25C5%25A1tonhalon%2B2019..jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
Povišena temperatura i groznica koji su me drmali dva dana pred trku prouzrokovali su sporiji, više mučki ritam trčanja, uz to pride mogu reći i ofrlje čitanje karte, pogotovo u poslednjem delu. Umor tokom trke i iscrpljenost organizma od bolesti nisu ulivali puno poverenja za neki poseban rezultat. Stazu sam završio za 77 minuta, dosta lošije nego pre dve nedelje kada je trka bila duža, na sličnom terenu. Posle presvlačenja, raščičkavanja i vađenja po kojeg većeg glogovog trna iz predela potkolenice (dok će ostale sama koža izbaciti), odšetao sam do rezultata. Za Davida sam znao da je prvi, jer mi je tu vest saopštio nestrpljivo prilikom mog utrčavanja u liniju cilja s dušom u nosu, ali sobom sam se iznenadio. Slatka pobeda za oko 20 sekundi ispred drugog me je obradovala. Više puta sam bacio oko na rezultate s nevericom, ali bilo je onako kako sam prvi put video. Postignuće Petrovića na ovoj trci stoprocentno. </div>
<div style="text-align: left;">
Poluživ, obećanje odlaska u Segedin sam morao ispuniti, nije svima u kolima stalo samo do trke kao meni, ima nešto i u ulicama Segedina. Kada sam došao do centra istog, prvo što mi je palo na pamet, ,,Ala ovde može lep gradski sprint da se napravi." Orijentiring, uvek prvo na pameti. Jel se to samo meni dešava?</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-3935354258537576332019-10-13T18:11:00.000+02:002019-10-13T19:55:55.297+02:00Trilogija - Lipovačka šuma, jesen 2019. <div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Moram biti iskren. Prvo sam se prijavio u kategoriju M35, zbog cifre koja je merila dužinu u elitnoj kategoriji - cirka 11800m sa 480m visinske razlike. Odavno takvu stazu nisam trčao i ne bih sebe stavljao na kocku da to čini. Uvidom u spisak prijavljenih, otkrivam da smo jedine crne ovce u M35 kategoriji moj kum i ja (kume, moram nas tako nazvati). Brzom reakcijom kroz SMS poruku koja je upućna ,,maj best frendu" teleportovani smo iz kategorije mlađih veterana u elitu. Ja sam SMS završio - ,,Pa kako nam Bog da". </div>
<div style="text-align: justify;">
Pogađate!? Opet iz noćne smene, put Beograda je bio pred nama. Dvoje kola sa šoferima ,,Elitašima" i đumle dece. Dan je obećavao. Lipovačka šuma, koja inače nema ni ,,L" od lipe, puna je hrasta, nas je dočekala. Došli smo prvi, da li će tako i na trci biti, ostaje da vidimo. </div>
<div style="text-align: justify;">
Plan mi je bio jednostavan. Previše je dugačko, previše je uspona, kreni u laganom tempu i nadaj se kraju. Trka je organizovana po principu ,,one man relay" (jedan trkač trči sve tri izmene u štafeti). Prvi put sam trčao na taj način. Uzimanjem karte i pogledom na dužinu do 1KT u trenutku i ono malo volje i optimizma mi se ugasilo. Do 1KT sam trčao 15 minuta, bila je udaljena, po ličnoj proceni nešto manje od 2km. Misli koje su me saletale pored misli vezanih za orijentaciju su - ,,ako ovako bude ko će auto voziti nazad i decu vratiti kućama". </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-Yx0SUHlebrU/XaNLSsEvYCI/AAAAAAAAL7Q/EVHUkgW0Nq8_qi-6icMyD203Yb3xykViwCK4BGAYYCw/s1600/Lipovi%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B1.%2Bmapa.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://3.bp.blogspot.com/-Yx0SUHlebrU/XaNLSsEvYCI/AAAAAAAAL7Q/EVHUkgW0Nq8_qi-6icMyD203Yb3xykViwCK4BGAYYCw/s320/Lipovi%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B1.%2Bmapa.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
1. mapa</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-yOHzzbzaWRI/XaNLc2CNwpI/AAAAAAAAL7Y/BgPWTU7zntQX4vdsQ6vXT5Pi08ptE84jACK4BGAYYCw/s1600/Lipovi%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B2.%2Bmapa.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://2.bp.blogspot.com/-yOHzzbzaWRI/XaNLc2CNwpI/AAAAAAAAL7Y/BgPWTU7zntQX4vdsQ6vXT5Pi08ptE84jACK4BGAYYCw/s320/Lipovi%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B2.%2Bmapa.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
2. mapa</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-_wQa16Y-0VM/XaNLlFgzwaI/AAAAAAAAL7k/IiuRta3ZOYwhsZlxdR9EMKhvbbWsvw1lQCK4BGAYYCw/s1600/Lipova%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B3.%2Bmapa.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://1.bp.blogspot.com/-_wQa16Y-0VM/XaNLlFgzwaI/AAAAAAAAL7k/IiuRta3ZOYwhsZlxdR9EMKhvbbWsvw1lQCK4BGAYYCw/s320/Lipova%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B3.%2Bmapa.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
3. mapa</div>
Nije sve bilo tako crno, klupko se odmotavalo, lagano, ali sigurno. Na prvoj izmeni imam dosta snage, na drugoj onako, ali sa trećom kartom počinju prve gladi. Kod mene se tako manifestuje umor, jednostavno sam gladan. Imao sam plan pre trke kupiti jedan energetski gel, jer sam znao da će se ovo desiti, ali plan nije realizovan, tako da sam morao zamisliti da sam ga uzeo to jest pojeo. Što kažu - ,,Sve je u glavi" ili ,,Kakve su ti misli, takav ti je život", a ja sam i dalje mislio na jelo. Do cilja sam se doteturo. Vreme koje sam ostvario u suštini nije bilo za potcenjivanje, 116 minuta i zauzimanje finog petog mesta. Pokazao sam nekoj omladini da stari panj najbolje vatru drži :-). Šalu na stranu.<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-dDrY_DtqL70/XaNMK4W8xEI/AAAAAAAAL70/g7VhXPVn-mEa1ddZ7mFCPZOZ6Z2lbA34QCK4BGAYYCw/s1600/IMG-c8498e522bfb57206be76a4d9b7e7e4a-V.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-dDrY_DtqL70/XaNMK4W8xEI/AAAAAAAAL70/g7VhXPVn-mEa1ddZ7mFCPZOZ6Z2lbA34QCK4BGAYYCw/s320/IMG-c8498e522bfb57206be76a4d9b7e7e4a-V.jpg" width="320" /></a></div>
Ovom trkom i ostvarenim rezultatom sam zadovoljan, od dece koje smo poveli mnogi su osvojili odličja. Odlazak na trku u Lipovačku šumu se isplatio. Očekujem lepe rezultate od njih u Mađarskoj početkom novembra na Boroka kupu.</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-3971595617795673322019-10-05T18:26:00.002+02:002019-10-05T18:28:29.683+02:00Pirto - seoska kuća 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Peščara oko mesta Pirto ovog vikenda bila je stecište regionalnih orijentiraca južne Mađarske. Lokalna trka u organizaciji sportskog kluba ,,Železničar'' iz Segedina okupila je oko 200-tinak o-trkača iz Mađarske i Srbije. </div>
<div style="text-align: justify;">
U poslednje vreme se solidno osećam, pa odlučujem da trčim u najjačoj kategoriji. Na ovoj trci to je kategorija 21B. U biltenu trke, dužina staze biva 9,6 km, da bi na sam dan trke evoluirala na 9,9 km. Lepa cifra. Pre trke našao sam stari post ove trke, čisto da se podsetim karte i vremena od tada. Pre godinu dana staza je bila 10,7 km, a ja sam je prebiflao za 83 minute, ali sa nekih 6-7minuta grešaka. Možda nije za pred trku da sam sebi montiraš vreme, ali ja to nekako moram, neki crv iznutra me tera na to, pogotovo ako imam materijala. Sebi sam kroz malu računicu zadao vreme ispod 75 minuta za današnju trku.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-6WjlU0cIYMs/XZi_-vLQFMI/AAAAAAAAL5w/EXsbtWMcmL8aQYO6kUHNhgwt3lWGEYbDACK4BGAYYCw/s1600/35919004.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="300" src="https://1.bp.blogspot.com/-6WjlU0cIYMs/XZi_-vLQFMI/AAAAAAAAL5w/EXsbtWMcmL8aQYO6kUHNhgwt3lWGEYbDACK4BGAYYCw/s400/35919004.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Seoska kuća - Mađarska</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Daljina do starta koja je iznosila 700 m, bila je dovoljna da se zagrejem i razmrdam, sa par ubrzanja i istezanja. Nisam pomenuo, da sam na trku krenuo iz noćne smene, lakša okolnost je, da ja nisam vozio :-). Kartu sam uzeo, otrčao do startne prizme i na njoj proveo jedno 10-tak sekundi, nekako mi se sporo kalupila karta sa okolinom. Kada se sve podudarilo, jurnuo sam iz sve snage. Šuma je odmah s početka bila teško trčljiva, visoka trava, sad već polusuva i dosta palog granja oduzimali su dosta snage. Trku sam počeo sa tehničke strane dosta dobro, ali neka nemoć za bržim ritmom me je konstantno pratila. Noge su mi se razvezale tek tamo oko 15-16 KT. Tokom trke imao sam jednu grešku na 6 KT, sitna permutacija, ali minut prolazi. Par loših varijanti između kontrolnih tačaka, tipa pogrešnog pravca i njegove korekcije su me koštali zajedno sa greškom na 6 KT prvog mesta, ali sam i ovako zadovoljan, izgubio sam od svoga. Marko Radovanović je istrčao pobedničko vreme 66.47, a ja drugo 68.25. Marko je startovao iza mene 3 minute, tokom trke na dugačkim prelazima preko livada, često sam se osvrtao, misleći da je tu, ali ga nisam uočavao. Posle mog ulaska u cilj, Marko se pojavljuje posle minut i po. Ali na mlađima svet ostaje, samo neka cepa. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-C7fb_rryZH4/XZi6swd-ivI/AAAAAAAAL5k/wVDCajBDtqk_HDuVhiWHaHQ1lNWJiNzxwCK4BGAYYCw/s1600/Pirto%2B2019.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-C7fb_rryZH4/XZi6swd-ivI/AAAAAAAAL5k/wVDCajBDtqk_HDuVhiWHaHQ1lNWJiNzxwCK4BGAYYCw/s320/Pirto%2B2019.jpg" width="236" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Pirto - Tajhaz</div>
<div style="text-align: justify;">
Klinci su me oduševili. Muški deo ekipe, kojima sam davao kroz pridiku savete, kako da se kreću kroz peščaru i kako svoju maštu da koriste u toku same trke je upalilo. Svaki je uzeo po medalju. Dok je ženski deo ekipe bio za nijansu lošiji od muškog. Ova trka će im, kao i meni svakako biti odlična uvertira za predstojeći Boroka kup u novembru.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-55146870523117696482019-09-02T17:07:00.000+02:002019-09-02T17:07:51.443+02:00Durmitor orienteering challenge 2019<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Od doba JOS-a (Jugoslovenski orijntacioni savez) i davne 1997. godine kada se između Pitomina i Nadgore zadesila arena orijentacionog krosa, prošlo je tačno 22. godine. Tih godina Durmitor sa Žabljakom je bio totalno nepoznat, barem meni i samo pravi ljubitelji prirode i planinarstva odlazili su u najviši grad Balkana radi dugih pešačenja i osvajanja gudura i bogaza. Jedni od tih avnturista smo bili i mi, dr Bora, Joca, Keza, braća Šarić i ja. Žabljak je u to vreme bio toliko marginalizovan grad, da ako ne ustanete na vreme i hleb ne kupite do 8 sati izjutra, znajte da tog dana nećete jesti hleb. Ali u poslednjih 20 godina Durmitor širi svoje grane i izrasta u jedno od najpopularnih crnogorskih mesta. U centru Žabljaka češće ćete čuti strani jezik nego crnogorski tj. srpski, prodavnica i marketa ima na pretek, kao i smeštaja, raznih zanimacija izeđu kojih se našao i naš sport, orijentiring. Do sada sam na Durmitoru bio nekoliko puta, ali uglavnom sa gojzericama na nogama. Sada, prvi put posle 22. godine, obuo sam butonke i moram priznati, bio sam uzbuđen kao školarac pred ekskurziju.</div>
<div style="text-align: justify;">
Na durmitorsku visoravan došli smo par dana ranije, familijarno, ali samo David i ja takmičarski nastrojeni. Kao i uvek odseli smo kod familije Šarovića (Family Farm) koji nas primaju kao svoje i garantovano imaju najbolji smeštaj na Durmitoru, sa najlepšim pogledom od 360 stepeni. Same brvnare se nalaze u selu Virak, 5 km od Žabljaka. Ujutru te bude kukurikanje petlova, mukanje krava i rzanje konja, ako se od radoznalosti ne probudiš sam pre te fine buke.</div>
<div style="text-align: justify;">
Posle dva, tri dana skitnje po Durmitoru, došao je trenutak prve trke. Sprint u samom centru Žabljaka sa delimičnom stazom u okolnoj šumi.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ringišpil je po meni počeo suviše rano, odmah na prvoj kontrolnoj tački sprint trke. Nenaviknut na takvu šumu i reljef, očekivao sam još jednu grešku u toj trci, a pošto je upitanju sprint, sto puta sam pomenuo da na njemu i minimalna greška košta plasmana, ali bogme i živaca. Ja sam za ovaj ringišpil imao dva žetona.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-JM0qi8HKElQ/XWwmbmvlzdI/AAAAAAAAKq0/skA-jww5MlUTOU7ZOe_Nc-YSJpR03nuWQCK4BGAYYCw/s1600/1%2Bdan%2BDOC.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="325" src="https://2.bp.blogspot.com/-JM0qi8HKElQ/XWwmbmvlzdI/AAAAAAAAKq0/skA-jww5MlUTOU7ZOe_Nc-YSJpR03nuWQCK4BGAYYCw/s400/1%2Bdan%2BDOC.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
1. dan<br />
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
Posle katastrofalno istrčane trke, ostalo je samo da se nadam boljem sutrašnjem danu. </div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
Drugog dana očekivala nas je trka u šumi, reljef izvajan glacijacijom, jedinstvenog oblika bio je samo uvertira za naredna četiri dana trke, da ne kažem ringišpila.</div>
<div style="text-align: justify;">
Solidno spreman, uzeo sam kartu i krenuo u malo blažem tempu, tek da bih osetio i onako neosetljiv teren. Kontrolne tačke su se nizale sa minimalnim greškama, tempo sam povećao i uz njega dosta dobro ,,ubadao" kontrolne tačke. Prva greška na 9KT i to ne mala. Nerviram se, al je pronalazim i nastavljam. U cilj utrčavam sa 39 minuta i pretrčanom stazom od 4200m. Očitavanjem čipa, iznenađuje je me MP 8. kontrolne tačke. Prvo sumnjam u čip, pa gledam kartu, pa se setim greške na 9 KT. Kockice se slože. Moja greška. Sa 7KT otišao sam na 9KT, zbog čega je i usledila greška. Prva pomisao: ,,pa zar sam već završio durmitorski čelendž". Baš sam bio besan na sebe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-IoEGtGgaik4/XW0bkcZNtkI/AAAAAAAAKrs/P1i_fq8OV7A9giPn9ldWkvjGvibfpCbkACK4BGAYYCw/s1600/2%2Bdan%2BDOC.jpg" imageanchor="1"></a><a href="http://1.bp.blogspot.com/-zu7V_pf73sg/XW0t9EztZ6I/AAAAAAAAKtA/00haEu5wY7gNlSfnChzkHlblMdaPl9hnACK4BGAYYCw/s1600/20190830_103102.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-zu7V_pf73sg/XW0t9EztZ6I/AAAAAAAAKtA/00haEu5wY7gNlSfnChzkHlblMdaPl9hnACK4BGAYYCw/s320/20190830_103102.jpg" width="320" /></a> <img border="0" height="268" src="https://2.bp.blogspot.com/-IoEGtGgaik4/XW0bkcZNtkI/AAAAAAAAKrs/P1i_fq8OV7A9giPn9ldWkvjGvibfpCbkACK4BGAYYCw/s320/2%2Bdan%2BDOC.jpg" width="320" />Peo Begston 2. dan</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
Treći dan u trku ulazim onako, skroz mlako, nezainteresovano. Trećag dana staza je bila malo duža 6400m, pošto sam teren upoznao juče, odlučio sam da u lakšem tempu krenem, ali da ga držim konstantno. Kontrolne tačke sam pronalazio dosta dobro, sem 12., na njoj sam se totalno pogubio. Čar terena je u tome, da ako na trenutak koncetracija popusti i ne ispratite reljef pod nogama sa kartom za 20 pretrčanih metara ne znate gde ste, a da biste se pronašli treba vam između 5 i 10 minuta (vrhunski o-ringišpil). Trku završavam za 71 minut.</div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-tJLBa8DUanM/XW0dxVdONUI/AAAAAAAAKr4/zPLhtYnh2XAWbv9WW-pfW7hqVVfpVWbxQCK4BGAYYCw/s1600/3%2Bdan%2BDOC.jpg" imageanchor="1"></a><a href="http://3.bp.blogspot.com/-un2jhkrFoOM/XW0tht9p1QI/AAAAAAAAKso/uJE9yPQLsjkRleAxZzQ-g4hHZEuDy1-nwCK4BGAYYCw/s1600/20190829_100757.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://3.bp.blogspot.com/-un2jhkrFoOM/XW0tht9p1QI/AAAAAAAAKso/uJE9yPQLsjkRleAxZzQ-g4hHZEuDy1-nwCK4BGAYYCw/s320/20190829_100757.jpg" width="320" /></a> <img border="0" height="320" src="https://3.bp.blogspot.com/-tJLBa8DUanM/XW0dxVdONUI/AAAAAAAAKr4/zPLhtYnh2XAWbv9WW-pfW7hqVVfpVWbxQCK4BGAYYCw/s320/3%2Bdan%2BDOC.jpg" width="236" /> </div>
<div style="text-align: center;">
3. dan</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
Četvrti dan i možda najbolje istrčana trka, naravno kad bi izuzeli jednu grešku od 8 minuta na 10KT. Dok pišem ovo, osećam se kao neki baksuz, svaki dan sam imao neki maler. Nisam od onih da kritikujem kartu, koja je salivena sa reljefom ili organizatora, problem je jednostavno bio u meni tih dana. Ove godine sam više kontrolnih tačaka postavio nego što sam ih pronašao, ali sam sam birao takav pravac. Stazu od 5300m, trčim za 53 minuta.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-jtqe13bxoNY/XW0fzTm7-7I/AAAAAAAAKsE/QQX9QVE4lSMZXXk3MW3giuxqI8sviksIQCK4BGAYYCw/s1600/4%2Bdan%2BDOC.jpg" imageanchor="1"></a><a href="http://1.bp.blogspot.com/-uatIavhwzZw/XW0uh_g2JwI/AAAAAAAAKtQ/nk979HXNfpUNPcVzHAxoNSZnpAQfXTEjQCK4BGAYYCw/s1600/20190830_170807.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-uatIavhwzZw/XW0uh_g2JwI/AAAAAAAAKtQ/nk979HXNfpUNPcVzHAxoNSZnpAQfXTEjQCK4BGAYYCw/s320/20190830_170807.jpg" width="320" /></a> <img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-jtqe13bxoNY/XW0fzTm7-7I/AAAAAAAAKsE/QQX9QVE4lSMZXXk3MW3giuxqI8sviksIQCK4BGAYYCw/s320/4%2Bdan%2BDOC.jpg" width="236" /></div>
<div style="text-align: center;">
4. dan</div>
<div style="text-align: justify;">
Peti i poslednji dan doneo je pravu malu avanturu. Kraća staza od 4200m sa malo više kontrolnih tačaka (21.KT) zavrtela je ringišpil najbrže do sada. Krenuo sam, odmah na 1.KT pojavljuje se Dule, ne zna gde je, pronalazimo zajdno kontrolnu taču, ja bez greške. Druga kontrolna tačka, evo i Marka, ne zna gde je, ali Dule trči brzo, pokušavajući da nadoknadi izgubljeno vreme, pokušavam da ga pratim, ali teško, mada i ne ide mi u dobrom pravcu. Zastao sam, gledam kartu, Marko je sa mnom. Jurcamo, tamo, amo, kontrolne tačke nigde. Njemu pada nešto na pamet, odlazi, ja ostajem, jer osetim da je tu negde. Još jednom ispočetka, bum, kontrola je nađena, idem dalje. Od tada kontrolne tačke pronalazim fino, bilo je grešaka, ali sam umor, umni i fizički, sakupljen od ovih pet dana radio je protiv mene. Preostao mi je još jedan krug od poslednje tri kontrolne tačke. Pretposlednja 19KT, zastoj, slepilo ili kako drugačije da ga nazovem. Po treku Garmina kao da sam crtao mrežicu za tehničko pismo. Ali zabavi nije kraj. Evo ga Dule, smejem se i psujem u isto vreme. Tražimo zajedno, ali nam se ne da. Taman otkrivam gde sam i skidam azimut sa konačno sigurno-utvrđenog mesta, pojavljuje se Marko. O, Bože ima li kraja iznenađenju?! Svi zajedno pronalazimo famoznu 19. kontrolnu tačku i trkamo se do cilja. Iako sam poslednji dan istrčao najlošije, meni je nekako bilo najzanimljivije. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-inaQtneZd3U/XW0jwca6J0I/AAAAAAAAKsQ/8vkQpVReGxYIi3wJuuw9e5WNa6PiY1pqQCK4BGAYYCw/s1600/5%2Bdan%2BDOC.jpg" imageanchor="1"></a><a href="http://4.bp.blogspot.com/-6s7DBd7t-lw/XW0ujxGx2AI/AAAAAAAAKtY/fKy6u5F5p0A58R9iAVu8upyK3vUKuo95gCK4BGAYYCw/s1600/20190831_125602.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://4.bp.blogspot.com/-6s7DBd7t-lw/XW0ujxGx2AI/AAAAAAAAKtY/fKy6u5F5p0A58R9iAVu8upyK3vUKuo95gCK4BGAYYCw/s320/20190831_125602.jpg" width="320" /></a> <img border="0" height="320" src="https://3.bp.blogspot.com/-inaQtneZd3U/XW0jwca6J0I/AAAAAAAAKsQ/8vkQpVReGxYIi3wJuuw9e5WNa6PiY1pqQCK4BGAYYCw/s320/5%2Bdan%2BDOC.jpg" width="236" /></div>
<div style="text-align: center;">
5. dan</div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: justify;">
Sa Durmitora se nismo vratili bez medalje. Kasnije se ispostavilo da je to jedino odličje naše zemlje na ovoj trci. Perspektivni David Petrović pobedio je drugoplasiranog za 80 minuta, a trećeplasiranog za 260 minuta, ukupno za 5 dana. Pionirske staze nisu ni malo bile lake, čak jedan dan je jednu kontrolnu tačku našao brže od oca. Šta reći? Da li ja matorim ili on sazreva, teško je zaključiti, ali mogu samo da mu zavidim što već sa deset godina ima o-staža više od tri godine i neke trke u nogama o kojima sam ja mogao samo sanjati. </div>
</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-21107350724264162502019-06-24T21:00:00.001+02:002019-06-24T21:00:20.197+02:00Divčibare 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Dva dana na Divčibarama i dva kola srpske lige orijentiringa.<div>
Prvi dan, srednja distanca. Trka istrčana mučki. Sparno vreme, jedan pad s oderotinom na desnoj ruci i greškama od 6-7 minuta. Rezultat, drugo mesto iza Dragiše, a ispred Belca. Koncepcija staze iznenađujuće dobra.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-ctABlJacRMg/XREW9UF3HvI/AAAAAAAAJmA/KMK22BER-74gK4aJ2iyD_DL5EHvOUS-aACK4BGAYYCw/s1600/Div%25C4%258Dibare%2B1.dan%2B2019...jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-ctABlJacRMg/XREW9UF3HvI/AAAAAAAAJmA/KMK22BER-74gK4aJ2iyD_DL5EHvOUS-aACK4BGAYYCw/s320/Div%25C4%258Dibare%2B1.dan%2B2019...jpg" width="236" /></a></div>
<div>
Drugi dan startovalo se ranije nego prvi dan, pa je nekako i prijatnije vreme za trčanje bilo. Duga distanca, nimalo naivna dužina. Vidno raspoloženiji nego prvog dana, ali pravi ritam hvatam tek na trećini trke. Izlazak sa karte i sitne greške koje se dešavaju u početku kada se saberu čine nekih 13-15 minuta grešaka, što baš i nije za pohvalu. Koncepcija, pionirska u drugom delu trke, samo u dužoj varijanti. Gre'ota uloženog truda i rada. Činjenica da je drugi dan pionirska kategorija M12 i elitna kategorija imala istu prvu KT br. 31. To ne mogu komentarisati, pošto ne znam šta da kažem. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-5_-ljy7c9fM/XREZGA8NiGI/AAAAAAAAJmM/lxVGGYLdiokkj61r-hHNQ0qDt1helTMHwCK4BGAYYCw/s1600/Div%25C4%258Dibare%2B2.dan%2B2019..jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-5_-ljy7c9fM/XREZGA8NiGI/AAAAAAAAJmM/lxVGGYLdiokkj61r-hHNQ0qDt1helTMHwCK4BGAYYCw/s320/Div%25C4%258Dibare%2B2.dan%2B2019..jpg" width="236" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
Lepši deo trke je ustvari bio posle trke. Nabrao sam predivan buket livadskog cveća, bele rade, hajdučke trave, orhideje, udovičicu, peruniku...i doneo ih kući, obradovao suprugu i 'ćer.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-16708419851421436602019-05-20T19:51:00.002+02:002019-05-20T19:52:47.783+02:00Urban o-cup<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Prošli vikend za mene je počeo onog trenutka kada je sat u kancelariji broj jedan železničke stanice Novi Sad otkucao ponoć. Iseckani dremež koji sam hvatao bio je dovoljan da sabajle skupim snage i volje i da se uputim ka novobeogradskim kvartovima gde me je čekao Urban o-cup, prva zanimacija takve vrste na ovim prostorima. Novobeogradsko proleterski rad i znoj pretočeni su u odlično preglednu mapu, izvanrednih boja, čitljivu kao bukvar. Pored svega nabrojanog preostalo je još reći da su tu falile brze noge i još brža glava kojoj pamet ne oskudeva kada se telo umori.</div>
<div style="text-align: justify;">
U poslednje vreme solidno se osećam u trku, sa kartom i bez nje. Zbog toga, odlučio sam da trčim u elitnoj kategoriji, a i nije loše ponekad proturiti njušku na staro mesto. </div>
<div style="text-align: justify;">
Prvog dana staza je iznenađujuće dužine (6700m) za takav teren, bezmalo se može svrstati u midl-sprint kategoriju. Poluraspoložen i neispavan izleteo sam iz poslednjeg startnog boksa ka socijalističkim kvartovima. Prva KT sakrivena. Grane mladog oraha nabujale od prekomerne kiše, spuštene do zemlje krile su kontrolnu tačku. Cirka 30 sekundi gubim, bes kalim prvim psovkama. Trka je konstantno dinamična, zilion prolaza, ćoškova, bedema, pothodnika, zilion mogućnosti da se napravi greška. Kod mene ih je bilo, ali ne vremenski dugih, ali za jednu posebno sam sebe razočarao. Naime, u toj silnoj jurnjavi, gledanja u kartu, gde svaka zgrada liči jedna na drugu, potpuno sam permutovao i pogrešno overio svoju kontrolnu tačku 22. po redu (36), permutujući je za KT broj 66. Tuga bi bila manja da je overena KT(66) u blizini moje prave 22. KT(36), ali ona je nekih 200m ranije. Poražavajuće. Utrčavajući u cilj, zadovoljan odrađenom trkom, pogledom na cepku, pa u opis kontrola, pa ponovo na cepku, shvatio sam svoju grešku. O, Bože. Da sam čekirao ispravnu KT istrčao bih trku za 41.04 i zauzeo solidno 4. mesto, ali i to je deo sporta, kao i gorak ukus koji sledi.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-AtnxXGpQpvo/XOLXlveJxzI/AAAAAAAAJXk/ZMOCUiIzqrEFNM5DM-lDIhX--pRWDM1ngCK4BGAYYCw/s1600/Urban%2Bcup%2B1.dan.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://4.bp.blogspot.com/-AtnxXGpQpvo/XOLXlveJxzI/AAAAAAAAJXk/ZMOCUiIzqrEFNM5DM-lDIhX--pRWDM1ngCK4BGAYYCw/s320/Urban%2Bcup%2B1.dan.jpg" width="320" /></a> </div>
<div style="text-align: center;">
1.dan</div>
<div style="text-align: justify;">
Ali šta je bilo, bilo je. Osećaj koji sam stekao hrabrio me je za sutrašnju trku, kao i tempo koji je bio dosta dobar, za mene odličan.</div>
<div style="text-align: justify;">
Drugi dan, Prvenstvo države u sprint distanci. Sam krem orijentiring elite se skupio, čak neki koje nisam video više od pola godine. Sa takvom konkurencijom projekciju osvajanja mesta među prvih pet, prekomponovao sam na prvih deset.</div>
<div style="text-align: justify;">
Start. Ščepao sam kartu i jurnuo paralelno sa auto-putem koridora 10. Kontrole su se ređale, prva greška na 3KT, napuštam je sa mislima: ,,Za mene je trka gotova." Ali kao i juče, psovke me bodre. Noge me nisu slušale kao prethodni dan, mučim se, ali guram. Rezultat mučenja je još jedna nesvarljiva greška na 8KT od celog minuta, na sprintu je to previše. U cilj utrčavam sa rezultatom od 21.33 i zauzimam 9. mesto. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-uj2wpPt4coo/XOLbnZPhoEI/AAAAAAAAJXw/Tc6WRag47WIxMqB_2GHyPDd3Qa5fohVegCK4BGAYYCw/s1600/urban%2Bcup%2B2.dan.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://3.bp.blogspot.com/-uj2wpPt4coo/XOLbnZPhoEI/AAAAAAAAJXw/Tc6WRag47WIxMqB_2GHyPDd3Qa5fohVegCK4BGAYYCw/s320/urban%2Bcup%2B2.dan.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
2.dan</div>
<div style="text-align: justify;">
Detaljnijim pregledom Garmina, utvrđujem da sam prvi dan trčao po kilometru 5.25 (pretčanih 7.880m), a drugi 5.55 (pretrčanih 4.120m), znači, kada te noge ne slušaju to je 30 sekundi po kilometru. Nije loše znati taj podatak. </div>
<div style="text-align: left;">
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-7Tq7WkjqCZ0/XOLckqq67MI/AAAAAAAAJX8/3EYFlBXHjukclVWmrCZKnm2MlGvb7JQTwCK4BGAYYCw/s1600/61090648_1067073496814852_5734635089464131584_o.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="150" src="https://1.bp.blogspot.com/-7Tq7WkjqCZ0/XOLckqq67MI/AAAAAAAAJX8/3EYFlBXHjukclVWmrCZKnm2MlGvb7JQTwCK4BGAYYCw/s200/61090648_1067073496814852_5734635089464131584_o.jpg" width="200" /></a><a href="http://2.bp.blogspot.com/-WQ70U2sngJo/XOLcnA51BjI/AAAAAAAAJYE/sgiJVgVm8bARhZTWExn1VYhfqmsiYWRMwCK4BGAYYCw/s1600/60799311_1067098463479022_8506097942778609664_o.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="200" src="https://2.bp.blogspot.com/-WQ70U2sngJo/XOLcnA51BjI/AAAAAAAAJYE/sgiJVgVm8bARhZTWExn1VYhfqmsiYWRMwCK4BGAYYCw/s200/60799311_1067098463479022_8506097942778609664_o.jpg" width="183" /></a></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Moram reći koju reč hvale za organizaciju, a pre svega za ideju. Karta je fenomenalna, da ih ima, proleteri bi bili sretni na svom delu koji je našao još jednu vrstu upotrebe. Belac je stvarno majstor kartografije dizajna i modela. A da, vikend se meni završio isto onako kako je i počeo, otkucavanjem ponoći u nedelju veče na ,,štajgi" Novog Sada.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-54476741229218159522019-05-07T10:32:00.000+02:002019-05-07T10:32:22.038+02:00KIšbakter kup 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
U severnom delu mađarske Bačke u selu Pirtu održala se tradicionalna trka u organizaciji železničkog kluba iz Segedina. Trka je skromne veličine, ali u toj skromnosti se krije odličan teren na kom se prošle godine trčala duga distanca Svetskog juniorskog prvenstva. </div>
<div style="text-align: justify;">
Tmuran kišovit dan nije uspeo pokvariti veselu atmofesru među članovima Stražilovčana koji su se uputili sa jednim kolima na pomenutu trku. Kiša je stala u pravom trenutku, kada se trebalo presvući i pripremiti za trku. Prijavio sam se u najjaču kategoriju, a ona je na ovoj trci bila M21B, sa stazom od 9300m. Sebi sam stavio cilj da stazu istrčim ispod 80 minuta, praveći vremenski paritet sa trkama na Boroka kupu. Pre samog mog starta, ljuljnuo je još jedan pljusak, nije smetalo. U poslednjem boksu gledam kartu minut. Bacam oko na celu stazu, ima dve dobre dužine, fokusiram se na pravac prve KT, krišom gledam napad na drugu KT sa prve. Startni sat otkucava poslednjih pet sekundi, proveravam iglu severa, udišem duboko i izdišem, ispaljujem se kroz leje crnog bora. Tek kada sam počeo da trčim po karti, primećujem da su dine više, strmije i oštrije, nego na takvim terenima na kojima sam do sada trčao, teren je reljefno detaljniji. Prve dve KT nalazim solidno, ali moram priznati da su me do njih doveli drugi takmičari. Trka je tekla solidno, trčao sam koliko su me noge nosile, čak i brže nego što glava može da prati kartu i okolinu. Izlaskom na otvoren teren kreću i prvi veći problemi. Tri KT, koliko ih je bilo na otvorenom terenu odnele su mi najmanje 5 minuta. Jednostavno, držanje azimuta na otvorenom terenu i u šumi za mene nije isto. Dok mi je u zatvorenim delovima terena sve nekako jasnije, ne fali mi mašte, dosta dobro čitam izohipsu, ali kada se izađe na otoren deo, kao da mi je neko misli gumicom obrisao.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-c51iMqYWhds/XNEmOVSg83I/AAAAAAAAJTk/Q089ZrzexBsGco3_hEjGHIbzZUxJJw_sACK4BGAYYCw/s1600/Ki%25C5%25A1bakter%2Bkup%2B2019.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://1.bp.blogspot.com/-c51iMqYWhds/XNEmOVSg83I/AAAAAAAAJTk/Q089ZrzexBsGco3_hEjGHIbzZUxJJw_sACK4BGAYYCw/s320/Ki%25C5%25A1bakter%2Bkup%2B2019.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Karta je neoštećena posle sat vremena krljanja kroz mokru šumu, nije bila u foliji, klot.</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pre druge dužine, između KT, bacio sam oko na sat koji je pokazao finih 44 minuta u trci. Prijatno sam se iznenadio. Očigledno je teren trčljiviji i brži nego moja procena. U cilj sam utrčao sa 64 minuta i nekih 7-8 minuta grešaka. Očekivao sam neko trećeplasirano mesto, ali mi je izmaklo za minut. </div>
<div style="text-align: justify;">
Proglašenje je počelo 50 minuta ranije, to je objavio grlati organizator, ali nije bio dovoljno grlat da dopre do ušiju mlađih članova orijentiring kluba Stražilovo koji su sedeli u kolima. I dok je izgovarao imena prvoplasiranog Stefana Bauera i drugoplasiranog Davida Petrovića, meni je preostalo da otrčim do auta i zamolim mlađu gospodu da izađu na postolje, nimalo tišim glasom od organizatora koji je najavio proglašenje.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-12673614798610681042019-04-22T09:00:00.000+02:002019-04-22T09:03:05.954+02:0010. Beograd open - Lipovička šuma 2019.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Lipovička šuma, početak 1993. godina je period kada sam prvi put otišao na takmičenje i u svoje ruke uzeo kartu i busolu, tako da ova šuma nadomak Beograda ima poseban značaj u mojoj o-trkačkoj karijeri. Virus kojim sam se tada zarazio i dalje mi je u krvi, on je neprepoznat od strane medicine i ima totalno suprotne karakteristike od svakodnevnih virusa. Ovaj, moj virus me tera da ne stanem, da svaki slobodan trenutak boravim u šumi, čini me vedrim i nasmejanim. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sad bih se vratio u jučerašnji dan. Dugo očekivana karta Lipovičke šume konačno je urađena od strane Dejana Avramovića. Zanimljivo koncipirana staza izvukla je maksimum iz takvog terena i učinila trku dosta zahtevnom. Moram priznati da sam se pred sam start trke ohladio, a toliko sam se prethodnih dana zagrevao za ovu trku. Došlo je do nekog zasićenja, jer ovo mi je četvrti uzastopni vikend gde sebe vodim ka karti i busoli, trkam se, analiziram - aprilska virusna infekcija. Dužina staze od 8500m sa visinskom razlikom preko 400m daje određeni respekt, da se u trku uđe sa određenom dozom opreza.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-JUvMzXByCAw/XL1gybT1eqI/AAAAAAAAJPU/fda--OTrqZwJdycDOmOfC18a_tLea7n6ACK4BGAYYCw/s1600/Lipova%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B2019.%2BBeograd%2Bopen.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://2.bp.blogspot.com/-JUvMzXByCAw/XL1gybT1eqI/AAAAAAAAJPU/fda--OTrqZwJdycDOmOfC18a_tLea7n6ACK4BGAYYCw/s320/Lipova%25C4%258Dka%2B%25C5%25A1uma%2B2019.%2BBeograd%2Bopen.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-E2uUYWmGPBY/XL1kB9B3jGI/AAAAAAAAJPg/ww5bpgBeIfsgXEX0EYmD_TUHC8_OVs2-ACK4BGAYYCw/s1600/IMG-365a0cfcacfc4ac28bf38c5064f5d044-V.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="179" src="https://2.bp.blogspot.com/-E2uUYWmGPBY/XL1kB9B3jGI/AAAAAAAAJPg/ww5bpgBeIfsgXEX0EYmD_TUHC8_OVs2-ACK4BGAYYCw/s320/IMG-365a0cfcacfc4ac28bf38c5064f5d044-V.jpg" width="320" /></a>Startovao sam, po uzimanju karte vidim da je većinskim delovima zelena, što govori da će se teren teško prepoznavati, da ako se ne uspori pred KT može lako doći do grešaka, da će fizičko kretanje kroz takav gustiš biti teško. Do prve KT sam išao putem koliko se moglo, da steknem osećaj i sigurnost, nisam bio baš precizan, ali sam došao do novih saznanja, da se putevi u šumi teško uočavaju. Sa dovoljno informacija posle prve KT krećem u trku, ali odmah padam zapevši za neku kupinu koja je bila jača od mog trzaja noge, busolom cepam kartu. Kontrole se nižu, trudim se da primenjujem sve ono čega sam se setio s početka trke i to za sad funkcioniše. Šuma je u nekim delovima oko kontrolnih tačaka toliko bila gusta, više olistala, pogotovu oko 15KT da sam mogao zapeti za stalak na kome stoji KT ne videvši je prvo. Posle 18KT osećam umor, češće zapinjem i teturam se, teško se vraćam u ritam, sreća što do kraja ima još jedna kontrolna tačka. Utrčavam u cilj sa vremenom od 84 minuta. Kasnije saznajem da sam prvi i to ne sa malom razlikom od drugoplasiranog, cirka 18 minuta. Ispostavilo se da smo samo Sava Lazić, pobednik u elitnoj kategoriji i ja išli ispod 10 minuta </div>
<div style="text-align: justify;">
po kilometru. Fin podatak.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-jwk1x1FMsRc/XL1k0KaF7_I/AAAAAAAAJP0/IsETFgZLcEwQWH11C3Q1JM50La90_uTjgCK4BGAYYCw/s1600/IMG-dbcfe776960a1fa633448cde47a5aeb9-V.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: center;"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-jwk1x1FMsRc/XL1k0KaF7_I/AAAAAAAAJP0/IsETFgZLcEwQWH11C3Q1JM50La90_uTjgCK4BGAYYCw/s320/IMG-dbcfe776960a1fa633448cde47a5aeb9-V.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<span style="text-align: justify;">Do proglašenja odlučujem da raširim šatorsko krilo i legnem, graju oko sebe blokiram, pogled mi se gubi u krošnjama hrasta lužnjaka. Lipovička šuma 1993-2019, bronzana svadba mene i orijentacije. Na pola puta sam do srebrne i na trećini do zlatne. Ovo je očigledno jedini trnovit put koji prija.</span></div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-67400638448141605852019-04-15T07:59:00.000+02:002019-04-15T09:23:58.063+02:00Andrevlje, Despotovac, Bela reka - Prvenstvo države na dugoj distanci 2019<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Činjenica je da groznica ne jenjava bez obzira u kojim ste godinama kada je reč o početku sezone u orijentiringu. Prvo kolo lige Srbije zakazano je na Andrevlju, jednom od najlepših izletišta nama drage Fruške gore. Preko zime se treniralo, pa je dilema uvek ista: Da li na srednjoj distanci trčati u eliti ili u svojoj, mlađeveterenskoj kategoriji. U poslednjih nekoliko godina mlađeveteranska kategorija-M35 se nekako izgradila i sada su u njoj svi bivši elitaši ovog našeg sporta, konkurencija je na visokom nivou. Tako da je odluka pala da se ostane tamo gde ti je po godinama mesto.</div>
<div style="text-align: justify;">
Sezonu sam otvorio odlično, pobedom u prvom kolu, dva minuta ispred bugara Todorova i četiri minuta ispred trećeplasiranog Dejana Avramovića iz AOK Košutnjak. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-hUrVjVO4LuU/XLQVcR9dJKI/AAAAAAAAJI4/SjsBPKOjgoMd8MKmHdCOT43EPEOqyqc0wCK4BGAYYCw/s1600/Andrevlje%2Bmemorijal%2BSP%2B2019.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="305" src="https://1.bp.blogspot.com/-hUrVjVO4LuU/XLQVcR9dJKI/AAAAAAAAJI4/SjsBPKOjgoMd8MKmHdCOT43EPEOqyqc0wCK4BGAYYCw/s400/Andrevlje%2Bmemorijal%2BSP%2B2019.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
azimut je bio konstantno u upotrebi</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Drugo kolo lige Srbije i Prvenstvo države čekalo nas je narednog vikenda na dvodnevnom takmičenju u samom Despotovcu i njegovoj okolini.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prvi dan, sprint. Tu nema puno da se priča. Ščepaš kartu i trčiš koliko te noge nose. Brzo se razmišlja i još brže trči. Greške su sitne, mere se sekundama. Tako sam izgubio prvo mesto za samo jedan sekund od bugara Pedeva i pobedio trećeplasiranog Avramovića za 23 sekunde. Čupavo nema šta.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-R7Q8fio9jF8/XLQXJ0luPRI/AAAAAAAAJJE/03v_k9-OR2IoSh9JgtuUssKlmoMrYmq-ACK4BGAYYCw/s1600/despotovac%2B2019..jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="305" src="https://4.bp.blogspot.com/-R7Q8fio9jF8/XLQXJ0luPRI/AAAAAAAAJJE/03v_k9-OR2IoSh9JgtuUssKlmoMrYmq-ACK4BGAYYCw/s400/despotovac%2B2019..jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Despotovac 1. dan</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Drugi dan trke, Bela reka. Teren poznat samo po obliku, vrtača do vrtače slične kao jaje jajetu. Ako se permutuje jedna rupa sa drugom možeš samo sesti i plakati. Permutacije je bilo, ali sam se nekako i snalazio. Istina, u nekim trenucima stvarno nisam znao gde sam, ali i odabir loše varijante na dužini između 4 i 5KT, koštao me je šampionske titule. Ali to se dešava. Gorak ukus mi je ostao zbog 10KT od koje sam bio 5m udaljen, ali se jednostavno nije dala videti. Srljao sam levo-desno, gore-dole, skidao azimut sa panja, ali ništa. Sama manja vrtača u kojoj je kontrolna tačka, nacrtana je van gustiša, što mi je i bio objekat traženja KT, ali u šumi ta vrtačica nalazi se duboko u gustišu. Po logici šta bih ja tražio u gustišu ako po karti tamo nema ništa. Grupna analiza karte koja je usledila posle trke pokazala je da su i ostali imali dileme na tom mestu.</div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-byVdGCXqrN0/XLQZuIPBQAI/AAAAAAAAJJQ/RxkCC9HG_pMCcdz3gkb9ZD3VTrdFOoMggCK4BGAYYCw/s1600/Bela%2Breka%2Bduga%2B2019..jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="244" src="https://4.bp.blogspot.com/-byVdGCXqrN0/XLQZuIPBQAI/AAAAAAAAJJQ/RxkCC9HG_pMCcdz3gkb9ZD3VTrdFOoMggCK4BGAYYCw/s320/Bela%2Breka%2Bduga%2B2019..jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Bela reka 2. dan</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Na Državnom prvenstvu, klub Stražilovo među pionirskim kategorijama je briljirao. Mlađi pioniri David Petrović i David Husag uzimaju zlato i srebro. Među mlađim pionirkama Mirjana Popović dominira i osvaja prvo mesto. Dok stariji pioniri Janko Živkov i Srđan Popović osvajaju zlato i bronzu.</div>
<div style="text-align: left;">
U povratku u šali sam rekao, pa samo u mojoj ulici ima dva šampiona i jedan vicešampion. Janko, David i ja, kao najlošije plasiran od nas trojice. Biće nešto od nas, tj. od njih.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-17363694021402469652018-11-13T13:39:00.000+01:002018-11-13T13:39:20.004+01:00Boroka kup, jesen 2018.<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Bilo je rano, krenuli smo sa parkinga preko puta karlovačke železničke stanice tačno u 6h. Graja u kolima se postepeno povećavala kako je sunce izlazilo, klinci su se razbuđivali. Osetili smo da nas već hvata startna groznica. Počeli su vicevi, šale, zezanja, retko ozbiljnih tema. Kako da ih bude kada u kolima vozači (Šarić, Petrović) imaju godina kao svi njihovi saputnici zajedno. U jednom trenutku sam se setio, poređenja radi - ,,dva pulina i stado ovaca". Otprilike tako smo izgledali.</div>
<div style="text-align: justify;">
Stigli smo. Prvi dan, sama trka bila je u senci "Pigfestivala"koji je iz godine u godinu sve posećeniji i veći. To je tradicionalna manifestacija gde vrsni Mađari spremaju svoja jela isključivo od svinjetine i to friško zaklane. Stomak krči od onog trenutka kada noga iz kola kroči na pesak Kiškunsagijevog nacionalnog parka. No, moralo se suzdržati, makar do zavšetka trke prvog dana.</div>
<div style="text-align: justify;">
Podigao sam startninu, saznao neophodne informacije, postrojio ovčice i obavestio ih o startnim vremenima, terenu koji ih čeka i dao po neki savet čega da se pridržavaju. Posle toga, došao je red na glavnog pulina da se sabere, presliša, čulo mirisa blokira, jer će mu u suprotnom šećer pasti, a onda ništa od trke.</div>
<div style="text-align: justify;">
Od ranije znam da prvog dana u kleki uvek trčim mnogo lošije od drugog. Iako sam se trudio da budem fokusiran, jednostavno kad uzmem kartu, toliko se uspalim da se ponašam kao neki početnik. Bez malo što ne trčim za drugima, sa mislima u glavi, da baš taj trkač ide na moju kontrolnu tačku, što je čista budalaština. Do prve kontrolne tačke koja je bila udaljena od starta više od kilometar izdešavalo se sve što ne treba. Od okretanja karte, konstantnog neznanja u prvih 500m gde se nalazim, loših varijanti, itd. Na žalost takav početak me je pratio kroz celu trku, bukvalno kao da sam sa povezom preko očiju trčao. Rezultat od 73 minuta za stazu od 6900m je poražavajući. Zaostatak za prvim trkačem je bio oko 12 minuta.</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-KlUM-TmwSuE/W-p6pzLw-eI/AAAAAAAAIJg/3rSpNDkEHe8CII13TIPqAwHX2kyn_ll9QCLcBGAs/s1600/Boroka%2B2018.%2B1.%2Bdan.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1213" data-original-width="1600" height="242" src="https://4.bp.blogspot.com/-KlUM-TmwSuE/W-p6pzLw-eI/AAAAAAAAIJg/3rSpNDkEHe8CII13TIPqAwHX2kyn_ll9QCLcBGAs/s320/Boroka%2B2018.%2B1.%2Bdan.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
prvi dan</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Gorak ukus lošeg trčanja pod hitno se morao promeniti ljutim kobasicama friško ispečenim, turšijom i mustarom. Raspoloženje se menjalo kako se stomak punio.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
U salu smo se smestili među prvima, problem sa strunjačama sam rešio odmah pozivajući neumornog Deneš Zoltana, peščarsku lisicu, koji je ,,kriv" za svaki naš dolazak ovde. Klinci su dobili slobodno vreme, a ja sa kumom analizu trke.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Drugi dan je svanuo. Iako spavanje u sali nije baš potaman, barem meni koji sam rastrojen noćnim radom, pa me svako tuđe meškoljenje budi kao i hrkanje, ipak sam se solidno odmorio.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Protokol se ponavlja od juče. Postrojavanje, podsećanje kad ko startuje, deljenje neophodnih informacija...</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Start je drugog dana bio udaljen 1900m, tradicionalno za mađarske trke. Presvukao sam se i tempirao da 10-ak minuta dođem pred svoj start. Priču sa drugima sam ograničio, tako reći zabranio sam sebi govoriti. Gorak ukus od juče me je terao na takvo ponašanje, jednostavno kobasice nisu bile dovoljne da ga speru, jedino dobro istrčana trka mogla je sprati pomenutu gorčinu.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-iUJHPnec8Ws/W-q1TGqTo6I/AAAAAAAAIKs/Bs8A6bj-C3gZxfxsx14MO82pOLsSkWf0gCK4BGAYYCw/s1600/45106232284_69c02517a1_o.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: right;"><img border="0" height="200" src="https://4.bp.blogspot.com/-iUJHPnec8Ws/W-q1TGqTo6I/AAAAAAAAIKs/Bs8A6bj-C3gZxfxsx14MO82pOLsSkWf0gCK4BGAYYCw/s200/45106232284_69c02517a1_o.jpg" width="133" /></a><a href="http://4.bp.blogspot.com/-7D2ucch7Ps8/W-q1JAQT8UI/AAAAAAAAIKk/EjiZm7ucybUYNqNgieo5dMPFW5UF_X_qwCK4BGAYYCw/s1600/45830753721_1869a1195b_o.jpg" imageanchor="1" style="text-align: justify;"><img border="0" height="200" src="https://4.bp.blogspot.com/-7D2ucch7Ps8/W-q1JAQT8UI/AAAAAAAAIKk/EjiZm7ucybUYNqNgieo5dMPFW5UF_X_qwCK4BGAYYCw/s200/45830753721_1869a1195b_o.jpg" width="133" /></a><a href="http://1.bp.blogspot.com/-taMkyTqVpJo/W-q1BUMnr_I/AAAAAAAAIKc/TMoShwWGgYg9kEnpUGePc8q4_EqVWv5zwCK4BGAYYCw/s1600/45830752951_4d06a45dd3_o.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" height="200" src="https://1.bp.blogspot.com/-taMkyTqVpJo/W-q1BUMnr_I/AAAAAAAAIKc/TMoShwWGgYg9kEnpUGePc8q4_EqVWv5zwCK4BGAYYCw/s200/45830752951_4d06a45dd3_o.jpg" width="133" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="text-align: center;"> kleka triptih</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="text-align: justify;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<span style="text-align: justify;">Znoj je počeo curiti sa čela, što je govorilo da sam se dovoljno zagrejao, takav sam ušao u boksove uzeo kartu i jurnuo kroz leje crnih borova. Prva kontrolna tačka je bila u kleki, nije laka. Govorio sam sebi:,,ne jurcaj, nađi siguran objekat i odbij se od njega, po odbijanju, prati šta ti dolazi pod nogama i i ispred očiju." Našao sam je iz cuga. Druga KT je takođe u kleki, recept pronalaska prve kontrolne tačke ponavljam u sebi. Druga je nađena iz prve. Noge su se razvezale, retko kad me je taj osećaj nosio kroz trku. Jurcao sam kao pomahnitao, ali i usporavao tamo gde je trebalo. Kontrolne tačke su se ređale, sa minimalnim greškama. Na 14kt gubim koncetraciju i skrećem sa pravca, ali to brzo otkrivam i vraćam se tamo gde sam hteo biti. Na dve trećine trke znao sam da ako nastavim ovako medalja mora pasti. </span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Po očitavanju rezultata na cepki je pisalo pobedničko vreme, ali to je bilo tog momenta, mnogi trkači još nisu stigli. Dopamin se lučio, zadovoljstvo se širilo, najviše kroz vedrinu.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-wxjAvM6xFgk/W-p6q8XS6AI/AAAAAAAAIJk/wSBwP4PjgvAKqMMyyiJ4D6jb7l7Vp12ZACLcBGAs/s1600/Boroka%2B2018.%2B2.%2Bdan.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1213" data-original-width="1600" height="242" src="https://2.bp.blogspot.com/-wxjAvM6xFgk/W-p6q8XS6AI/AAAAAAAAIJk/wSBwP4PjgvAKqMMyyiJ4D6jb7l7Vp12ZACLcBGAs/s320/Boroka%2B2018.%2B2.%2Bdan.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
drugi dan</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Po izlasku konačnih rezultata, skočio sam sa jučerašnjeg šestog mesta na prvo i to sa slatkom prednošću od 30 sekundi u odnosu na drugog. Sam sebe sam iznenadio.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Stražilovčani su bili solidni na ovoj trci. Devojke odlične, dok muški deo mora još patika da pocepa trenirajući. Mnogima je ovo bila prva trka na ovako teškom terenu. Jedinstveno iskustvo dobijeno ovde služiće im za dalje trke. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-VbhgNjLGJGQ/W-q0Us82DUI/AAAAAAAAIJ4/JDZZRQxOkeYSjryVkFeLpfFeo456Sz-lACK4BGAYYCw/s1600/26125870_2acbff66ccd5fc81c5a16405f2105014_xl.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="213" src="https://1.bp.blogspot.com/-VbhgNjLGJGQ/W-q0Us82DUI/AAAAAAAAIJ4/JDZZRQxOkeYSjryVkFeLpfFeo456Sz-lACK4BGAYYCw/s320/26125870_2acbff66ccd5fc81c5a16405f2105014_xl.jpg" width="320" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Čekajući proglašenje razbalcali smo partiju klikera, u tom trenutku prestaje hijerarhija pulina i ovaca, svi smo isti. Po završenom proglašenju sedamo u kola, ovog puta ostaće mi više miris kleke u nosu nego friških kobasica.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-61080490676097417892018-04-17T19:22:00.000+02:002018-04-17T19:30:16.297+02:00Državno štafetno prvenstvo 2018 - Bela reka<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Kraški predeo istočne Srbije, obronak severnog Kučaja bilo je mesto gde su vrtače proteklog vikenda zadavale muke trkačima orijentiringa iz pet zemalja regiona i Evrope. Dva dana, koliko je trajalo ovo međunarodno takmičenje koje nosi naziv Prvenstvo metropola jugoistočne Evrope činilo je, prvi dan, trku za Svetsku rang listu i drugi dan, Štafetno prvenstvo države. </div>
<div style="text-align: justify;">
Meni je bio bitniji drugi dan, ali moram pisati o oba.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pre svega, predeo i mesto gde se trka održala je jednom rečju prekrasan. Iza takvog okoliša ne može se kriti teren koji je loš i monoton za orijentiring, a pritom je karta odlično reanbulisana. Unapred sam znao da je teren prepun vrtača koje liče jedna na drugu kao jaje jajetu i da ih je i te kako lako permutovati u toku trke. </div>
<div style="text-align: justify;">
Prvi dan koji je bio rezervisan za trku WRE (svetsku rang listu) gde je organizator dužan da pre zvanične trke organizuje model trku, istu sam iskoristio kako bih navikao oči na kartu i osećaj za teren koji me čeka. Karta veličine razglednice nosila je na sebi obrise 5-6 vrtača. Pronašao sam tri kontrolne tačke brzim hodom, ne trčanjem, da što više upijem maštu crtača i terena koji je predstavio. Dok sam koračao, teren mi se nikako nije poklapao sa onim štoje bilo nacrtano na karti. Tako je model trka više odmogla nego pomogla i pomalo me uplašila. </div>
<div style="text-align: justify;">
U blagom strahu, jurnuo sam ka startnoj prizmi koja je od starta bila udaljena čak 350m blago uzbrdo. Na prvoj kontrolnoj tački pravim grešku jer idem kroz gustu šumu azimutom, umesto putem okolo na 1KT i gubim dva minuta koja me koštaju medalje. Ostale kontrolne tačke pronalazim više-manje tačno, sem jedne pred kraj gde takođe gubim dva minuta. Stazu od 3900m/160m prelazim za 39 minuta i zauzimam 4. mesto.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-Rb3Csu0g0dc/WtW_-xhxAzI/AAAAAAAAF9c/RuXNdNH0H6wUoyDdM0ufmbiKx-CdtoluACK4BGAYYCw/s1600/20180417_110351.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-Rb3Csu0g0dc/WtW_-xhxAzI/AAAAAAAAF9c/RuXNdNH0H6wUoyDdM0ufmbiKx-CdtoluACK4BGAYYCw/s320/20180417_110351.jpg" width="240" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
prvi dan</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Posle prvog dana, osećaj neophodan za sutra se polako pojavio i delimično iskristalisao što me veseli, jer sutra sa još dva klupska druga, rame uz rame, trčim u seniorima i branim vicešampionsku titulu od prošle godine i kao prva izmena nosim popriličan teret.</div>
<div style="text-align: justify;">
Drugi dan budim se sam još u 5h, opterećen zbog trke, ali i zbog profesionalnih obaveza koje me čekaju te večeri na glavnoj ,,štajgi'' Novog Sada.</div>
<div style="text-align: justify;">
Vraćamo se na mesto od prvog dana, crvenim makadamom. Start/cilj je malo niže u odnosu na juče. Po izlasku iz kola već me žmarci hvataju, prvo oko stomaka, a kasnije po celom telu.<br />
Organizator prve izmene ređa na startnu liniju, svakog ispred svoje karte. Oseća se nervoza. Start je. Uzeo sam kartu i jurnuo iz sve snage ka prvoj. Za razliku od drugih ja sam je prvi video, verovatno slučajno sa nekih 200m i vrtaču koja me je delila sa njom sečem ranije i odmah iza Bugara Todorova 2 sekunde overavam istu. Zadihan sam kao parnjača, već mi je teško. Posle treće kontrolne tačke se stabilizujem fizički, dok sam tehnički fokusiran kao lovački ker. Kontrole se ređaju, mimoilazim se sa najboljim trkačima, što mi govori da sam tu u vrhu, sa vodećim, to mi daje motiva, iako gledajući sa strane, oni mnogo lakše trče od mene. Na 7KT, prva izmena OK. Čelika, Željko Ćorić me odvalči ka mojoj 8KT gde pretrčavam 7KT koja je na 150-200m pre 8KT. Ćorić overava svoju KT, a ja psujući vraćam se na svoju 7KT. Posle toga, moral pada kao i osećaj snage. Posle tri kontrolne tačke, polako se vraćam, ali više ne vidim favorite prve izmene oko sebe. Izlazim na vidnu KT, Dragišu prvog čujem kako me bodri, tu se i kumov glas meša, govori mi "dobar si, ajde vuci, vuci". Pomislim, teši me. Posle vidne KT pokušavam da izvučem maksimum iz sebe. Setih se Dragišinih reči pre trke, "vodi računa pred kraj, ja sam na tim livadama prošle godine izgubio 15 minuta.", ali opet kao na 7KT, dešava se isto. Na livadama gubim 3 minute, ali na vidnoj sam bio 7. dok u cilj utrčavam kao 5. izmena i dlanom od dlan predajem fini problem kumu. Stižem da mu kažem, "Pazi se livada na kraju".</div>
<div style="text-align: justify;">
Kum posle mene menja treći, a Dragiša drugi. Mada kum trči lošije od mene, a Dragiša dva minuta bolje, što govori da su sve štafete stavile najače trkače kao prve izmene, sa kojima sam se ja krljao po šumi. Za razliku od ostalih, čije su prve štafete jedine bile odlične, mi smo imali konstantnost kod sve tri izmene, koja nam je donela odbranu vicešampionske titule.</div>
<br />
<div style="text-align: left;">
<span style="text-align: center;"> </span><a href="http://2.bp.blogspot.com/-VQhreK5a7QQ/WtXANJH-mVI/AAAAAAAAF9k/tU9jx7pkNd4qX_3MQlDxVy2J5ZZd_M2lQCK4BGAYYCw/s1600/20180417_110424.jpg" imageanchor="1" style="text-align: center;"><img border="0" height="320" src="https://2.bp.blogspot.com/-VQhreK5a7QQ/WtXANJH-mVI/AAAAAAAAF9k/tU9jx7pkNd4qX_3MQlDxVy2J5ZZd_M2lQCK4BGAYYCw/s320/20180417_110424.jpg" width="240" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
drugi dan</div>
<div style="text-align: justify;">
Uspeh je svake godine sve veći i veći, jer smo od seniorske kategorije sva trojica sve dalji. Slikovito rečeno, jedino su nas pobedili braća Bilić koji zajedno imaju godina koliko dvojica od nas troje ima, ako ne i manje. Ovo govori dosta o našoj volji i istrajnosti, ali i o lošem stanju orijentiringa u našoj zemlji. Mada, moram pomenuti i uspeh pionira i pionirki. Svi su došli kući sa medaljama, ogroman uspeh. Što kaže naš narod, gvožđe se kuje dok je vruće. E pa, ovo naše je vrelo, vatra je rasplamsana i ne gasi se, goreće večno kao seniorski tim.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-39560769336023779042018-04-07T21:49:00.000+02:002018-04-07T21:49:03.595+02:00Memorijal Saše Palinkaša<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Na Veliku, Belu ili preduskršnju (kako je ko zove) subotu okupili smo se na mestu Ciganskog logora iznad sela Sviloš na Fruškoj gori gde se održao 6. memorijal Saše Palinkaša. Po izlasku biltena sa dužinama staza bez oklevanja sam odlučio da trčim u elitnoj kategoriji. Srednja distanca sa 4700m dužine i 160m visinske razlike govorila je da bi to trebalo istrčati u jednom dahu. Da li je tako i bilo?</div>
<div style="text-align: justify;">
Startovao sam prvi od svih elitnih trkača. Po presvlačenju i početku rutinskog zagrevanja, neka hladnoća, glad i trema me je obuzela. Mada kasnije shvatam da je reč o blagoj traumi i strahu koji se izgradio zbog kvaliteta iscrtanih karata i trčanju na istima koje se nalaze duž partizanskog puta u zapadnom delu Fruške gore. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-HJ6jfhwOXM0/WskbRzxFuLI/AAAAAAAAF3o/SitChNlrFMI9a4YOmeccqrb71ZCY6--MgCK4BGAYYCw/s1600/30167325_816041571918047_5533154596545340398_o.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://4.bp.blogspot.com/-HJ6jfhwOXM0/WskbRzxFuLI/AAAAAAAAF3o/SitChNlrFMI9a4YOmeccqrb71ZCY6--MgCK4BGAYYCw/s320/30167325_816041571918047_5533154596545340398_o.jpg" width="320" /></a> </div>
<div style="text-align: justify;">
Ta misao mi je treperila pred očima od onog trenutka od kada sam ščepao kartu i jurnuo ogromnom prosekom nizbrdo. Mada nije bilo sve tako crno-sivo. Sremuš koji je u vrhuncu listanja i pupenja širi blagi miris mladog belog luka koji i te kako draži čulo mirisa, pa se pomenuta crno-siva boja pretvorila u zelenkastu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Prvi deo staze je konstantno bio nizbrdo, sa dva ili tri manja grebena uzbrdo koja se zbog svežine nogu nisu osetila, ali sam očekivao da će od jedne kontrolne tačke sve krenuti uzbrdo do cilja. Moje predviđanje se obestinilo od 7KT gde kreće i celokupan uspon staze od 160m. Prilikom trčanja nizbrdo, vodio sam dosta računa o terenu koji leti ispod nogu. Teren koji je i te kako detaljan sa mnoštvom devijacija izohipsi nije smeo biti ofrlje čitan. Prvi deo staze do 6KT uz oko minut-minut i po greške solidno odrađujem, ali između 6 i 7KT u jednom trenutku se gubim, maksimalno usporavam da bi teren iz okruženja poklopio sa onim na karti, ali ne ide. Već sam uplašen. Hoće li ta duboka uvala već jednom. Pojavljuje se, ali ne znam tačno na kom sam delu. Pogled ka gore, vidim račvanje uvale, ja sam tu, 100m niže. Azimut hvatam i bodem KT pravo u srce, ali nišanjenje je trajalo predugo između te dve kontrolne tačke i gubim trku. To shvatam tek po proverenim splitovima, dva minuta sam sporiji od proseka. Od 7KT kreće uzbrdica, levo, desno, pa malo po visini, pa opet uzbrdo. Trudio sam se da trčim koliko sam mogao, deset-petnaest metara trka, pa dva-tri koraka hoda. Taktika se isplatitila. Konkurencija u elitnoj kategoriji na ovoj trci je bila B razreda, pa sam sa solidnim, ali ne i zadovoljavajućim vremenom osvojio drugo mesto iza prvog sa 2 i po minuta zaostatka. Stazu od 4700/160m sam prešao za 45 minuta. Iskreno, po pročitanom biltenu imao sam utisak da ću istu trčati ispod 40 minuta, ali očigledno kapaciteti se godinama smanjuju, ali bitno da ih ima.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-HJzTwTjz4Zk/WskX5Jgx3WI/AAAAAAAAF3c/VCn5KNR-B4oi8Aso_-Vtls66tVmY7WP-QCK4BGAYYCw/s1600/20180407_194629.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://1.bp.blogspot.com/-HJzTwTjz4Zk/WskX5Jgx3WI/AAAAAAAAF3c/VCn5KNR-B4oi8Aso_-Vtls66tVmY7WP-QCK4BGAYYCw/s320/20180407_194629.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
Sledeći vikend je Štafetno prvenstvo Srbije, trka koja u našem klubu ima posebno značenje. Tim seniora koji zajedno nastupa već 20-ak godina, uvek čineći jaku konkurenciju drugim ekipama i za ovaj vikend šilji busole za nova odličja.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-20493800235541879812018-04-02T08:58:00.000+02:002018-04-02T08:58:58.857+02:00Babenius II dan<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Boga oca sam istumbao (više na svoju štetu) da odem na drugi dan takmičenja Beograd open koje se ove godine održalo na terenima Babe i tako sam sebi otvorim sezonu o-cirkusa za ovu godinu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Babenius, kako je ovaj rudokop dobio ime, je mesto starog rimskog rudnika olova, srebra i gvožđa. Cunjajući saznao sam, da je rudnik bio aktivan za vreme cara Trajana i bio glavni snabdevač pomenutih ruda u vreme Rimskog carstva. Kopači verovatno nisu ni slutili da pored vađenja rude rade još jedan posao za buduća pokolenja, prave jedan od najboljih terena za orijentiring trke. </div>
<div style="text-align: justify;">
Naravno, leptirići i nestrpljenje koje je vladalo u meni zbog prve ovogodišnje trke bili su neopisivi, pogotovo što tokom marta trka nije bilo, a naviklo se da bude, pa su se u iščekivanju osećaji pojačali do maksimuma. To baš i nije poželjno, jer u gomili osećanja ume i te kako da se pogreši, jer se trči srcem, a ne glavom, a teren na kom sam se nalazio bio je idealan za tako nešto.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pošto sam ukrotio osećanja pre starta, uzeo sam kartu i krenuo lagano, korak po korak, rupu po rupu, dok se ne zalaufam. I zapravo je funkcionisalo, prva, druga KT, na trećoj KT već me drmaju leptirići i grešim minimum 4 minute. Po završetku trke i analizom staze sa svojom konkurencijom utvrđujemo da smo svi isto grešili i odlazili previše ulevo. Sumnjam da je karta neispravna, ali postoji neka priča vezana za ovaj teren. Naime, pošto je rudokop prepun rude, olova, srebra i gvožđa u nekim delovima terena igla kompasa odoleva severu, jer snabdevača magnetne sile ima bliže, pa hoće u nekom trenutku da odvuče crvenu kazaljku busole levo ili desno po koji stepen. Moguće je da se baš to desilo kada smo bukvalno svi do jednog otišli levo u odnosu na kontrolnu tačku ili smo jednostavno bili mufloni u tom trenutku. Posle treće KT na kojoj sam imao grešku, retko koju KT sam našao ispravno. Imao sam pravac, razmišljao o severu, pratio teren, koliko se takav teren može pratiti, ali ulaskom u krug KT na 50 metara jednostavno ih nisam pronalazio iz prve. Uvek bih se muvao tu okolo i tek posle 20-30 sekundi bih je našao. U trčanju sam bio konstantan, ali mi noge nisu naviknute na šumsku podlogu. Trčalo se preko zime po asfaltu i ataru, ali po šumi, ne. Rezultat je dodatno mučenje i premor u nekim delovima trke, ali brz oporavak od premora mi govori da sam u solidnoj formi, kao i rezultat: prvo mesto. Stazu od 7700m sa 460m visinske razlike prešao sam za 73 minute i osvojio prvo mesto drugog dana Beograd opena. Na žalost rezultata nema jer nisam učestvovao prvog dana, ali nagoveštaj dominacije u mlađim veteranima za ovu sezonu je prisutan.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-v9aJHPaefds/WsHPhcrDQXI/AAAAAAAAFw4/Kq9cGDt1ZlgtfK_THZWHx6N5_mrJVLqegCK4BGAYYCw/s1600/20180402_083220.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://4.bp.blogspot.com/-v9aJHPaefds/WsHPhcrDQXI/AAAAAAAAFw4/Kq9cGDt1ZlgtfK_THZWHx6N5_mrJVLqegCK4BGAYYCw/s320/20180402_083220.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Sledeći vikend nas očekuje trka na terenima meni drage Fruške gore. Na karti Ciganski logor u organizaciji kluba iz zapadnog Srema, OK. Neštin. Već znam da ću morati iz noćne smene direkt sa stanice u prvi boks i hemijsku olovku zameniti busolom, a crvenu kapu znojnicom, saobraćajni dnevnik orijentiring mapom, cipele butonkama i opet, po ko zna koji put na svoju štetu.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-63815315658661197102017-11-13T19:05:00.000+01:002017-11-13T19:05:08.755+01:00Junipers kup `17 - jesen<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Kad krenem sa pisanjem posta vezanog za Kleka kup neka monotonija me hvata, jer se zna da moram pisati o mirisu koji se širi u krugu cilja sa obližnjeg svinjskog festivala koji izaziva krčanje creva. Zna se da je zabava zagarantovana i zna se da nas očekuje jedan od tehnički najzahtevnijih terena u našoj okolini. Kada se uzme karta u šake, monotonija istog trenutka prestaje. Sa prvim pogledom na kartu postavlja se pitanje ,,kuda sad?" i to bezbroj puta.<br />
Startna groznica nas je tresla od onog trenutka kada je mađarska policajka rekla ,,tešik" i vratila pasoše. Još sat vremena vožnje i tu smo, u raju orijentacije. U suštini on tako izgleda u početku, ali menja mu se slika posle dva dana trke, šamaranja kleke i gubljenja među dinama i lejama crnog bora i bele topole. <br />
Startni sat produženim piskom označio je start mog minuta. Uzeo sam kartu i krenuo, uzbuđenje koje je do tog trenutka vladalo odjednom je nestalo kada sam video gde mi se nalazi prva kontrolna tačka. Za razmišljanje mi je ostalo svega 150 metara posle kojih sam morao da odlučim, hoću li levo ili desno. Otišao sam levo, ali tokom trčanja, razmišljam da ću puno obilaziti i resetujem odluku da istu varijantu skratim i sečem kroz gust deo. Udarci topole i kleke se smenjuju, ali još sam frišak, pa ni ne osetim. Kontrolna je na nekom brežuljku u kleki u tenkovskom rovu. Nekako je pronalazim. Bacam oko prema drugoj kontrolnoj tački, još gore je od prve, dilema je ogromna. Sada već nošen iskustvom nakon pronalaženja prve kontrolne tačke, odlučujem da ogroman gustiš ne obilazim nego da idem kroz njega, pa šta mi Bog da. Posle 10 metara shvatam da mi je jedini otvoren prolaz veličine pola metra sa pola metra, u tom slučaju primenjuje se tehnika puzanja. U trenutku mi pada misao ,,pet minuta sam u trci, a već sam na kolenima" i tako kroz celu trku.<br />
Drugi dan sam zaradio blagu ukočenost leđa. Doktor Bora koji se takođe žalio na istu povredu, okarakterisao je bol kao posledicu tvrdih strunjača na kojima smo spavali u fiskulturnoj sali, mada bih ja rekao da smo malo i ozebli.<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-ddHJC6bt4cM/Wgmk659VdWI/AAAAAAAAEzI/DKxrBFS1aOoop92BaqB_C4IlDAULlmFbACK4BGAYYCw/s1600/201711131423231000.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="236" src="https://4.bp.blogspot.com/-ddHJC6bt4cM/Wgmk659VdWI/AAAAAAAAEzI/DKxrBFS1aOoop92BaqB_C4IlDAULlmFbACK4BGAYYCw/s320/201711131423231000.jpg" width="320" /></a></div>
Prvi dan stazu od 6,5 kilometra prelazim za 60 minuta, moglo se ići 53-54 minuta, ali koncentracija je pala u najbitnijem delu gde se gubim i u isto vreme gubim 6-7 minuta. Taj trenutak je neopisiv. Misliš da si na dobrom pravcu, pratiš: jedna dina s leve strane, blaga uvala ispred, sa desne strane na vrhu je kontrolna tačka. Dotrčiš i ustanoviš da nije tamo. Tu pucaju svi mehuri od sapunice, a po glavi se motaju reči ,,pa kako nije tu?!". Pokušavaš da se pronađeš na karti, ali pre bi ti pomogla molitva da neko naiđe i da traži istu kontrolnu tačku, pa ti preostaje samo da ideš za njim, drugog ili trećeg načina nema. Do tada sam imao treće ili četvrto vreme, ali to je sve teoretski prikaz, dok je na terenu i u praksi slika drugačija i realnija.<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-t4STF4fo49Q/Wgmk_heQfLI/AAAAAAAAEzU/lBLxX4p7NkI08sSkTeykOIenmhtuGSlPACK4BGAYYCw/s1600/201711131424281000.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://2.bp.blogspot.com/-t4STF4fo49Q/Wgmk_heQfLI/AAAAAAAAEzU/lBLxX4p7NkI08sSkTeykOIenmhtuGSlPACK4BGAYYCw/s320/201711131424281000.jpg" width="320" /></a></div>
Drugi dan stazu od 9,5 kilometra prelazim za 92 minuta. Za razliku od juče, imao sam neku konstantnost sve do predposlednje kontrolne tačke na kojoj ne znam ni sam kako sam izbio na put u totalno pograšnom pravcu. Očigledno je došlo do pionirske greške ,,okrtetanja karte", a do tada vreme je bilo solidno, kao i prvog dana za neko 3 ili 4 mesto. Ali orijentiring je nemilosrdan i kažnjava svaku grešku, što bi se u žargonu reklo ,,đavo nikad ne spava", samo čeka tvoju slabost da te zavede na stranputicu.<br />
Posle trke prvog dana usledio je obilan obrok sa svinjskog festivala. Mesta u stomaku je bilo za dve kobasice, jednu ljutu i jednu običnu, kao i za hurku. Sve je začinjeno senfom i turšijom. Nije bilo mesta za sarme i pečenje. Ceo dan sam rig`o na beli luk i papriku. Svaki užitak ima svoju posledicu.<br />
Kući se vraćamo kao najtrofejniji klub od svih klubova iz Srbije. Pioniri Stefan Bauer u M12 osvaja drugo mesto, dok David Petrović u M10 osvaja treće. Ali naravno direktor Dragiša Bauer opravdava zvanje i stručnost, osvajanjem prvog mesta u M21B, a ja tek sedmo. Pravdam se ukočenim leđima i kobasicama od prethodnog dana od koje sam rig`o.<br />
<br />
<br /></div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-29615195347366907582017-10-09T18:34:00.001+02:002017-10-09T18:34:55.432+02:00MTBO Košutnjak 2017<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Poziv od Živote Tasića - Tase prihvatio sam oberučke i pojavio se 8. oktobra sa sinom Davidom u podne na igralištu Pionirskog grada gde je za 13 časova bio zakazan prvi start, prve MTBO trke - treninga u Srbiji. Prva kurbla bicikla je zaverglana u pravcu kontrolne tačke na ovom prostoru. Ljubav prema mauntin bajku me drži, možda deceniju manje od trčanja, što bi se brojkama reklo negde oko 15 godina, pa tako umesto treninga u vidu trčanja neretko se desi da uzjašim bicikl i provozam se rebrastom Fruškom gorom 30-ak kilometara uživajući podjednako kao i u trčanju. Razlog što to ne radim češće je vreme. Kako nas moderno doba steže, vremena je sve manje. Ali za prošli vikend vremena se moralo naći.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="http://3.bp.blogspot.com/-wh4FOgCY0yA/WdtaLIsxlgI/AAAAAAAAEBI/WO3zSBSyrac7SVTRw-6ob2-XqUKyRdXGwCK4BGAYYCw/s1600/20171008_182440.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://3.bp.blogspot.com/-wh4FOgCY0yA/WdtaLIsxlgI/AAAAAAAAEBI/WO3zSBSyrac7SVTRw-6ob2-XqUKyRdXGwCK4BGAYYCw/s320/20171008_182440.jpg" width="192" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada sam potvrdio dolazak, Tasa je bio oduševljen, ali vrhunac je usledio samim našim dolaskom, pogotovo Davidovim, jer u suštini on je tog dana bio najmlađi takmičar, da ne kažem degustator orijentacije na dva točka. </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-wy1a-BvSogE/WduZ8k75SUI/AAAAAAAAEBc/fkxsbIFldAg05j-v6jFWZJaiMdeVoG2fgCK4BGAYYCw/s1600/IMG-e49a3388bde7b322f0c5897212eddfeb-V.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"></a><a href="http://3.bp.blogspot.com/-M4awNPP42YQ/WduaIx-mULI/AAAAAAAAEBk/B7sL0TiITCYakAqT0gt_ST8lhYRohpy_QCK4BGAYYCw/s1600/IMG-2d3acab36a555882657294eddfb5f624-V.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: right;"><img border="0" height="237" src="https://3.bp.blogspot.com/-M4awNPP42YQ/WduaIx-mULI/AAAAAAAAEBk/B7sL0TiITCYakAqT0gt_ST8lhYRohpy_QCK4BGAYYCw/s320/IMG-2d3acab36a555882657294eddfb5f624-V.jpg" width="320" /></a><a href="http://1.bp.blogspot.com/-wy1a-BvSogE/WduZ8k75SUI/AAAAAAAAEBc/fkxsbIFldAg05j-v6jFWZJaiMdeVoG2fgCK4BGAYYCw/s1600/IMG-e49a3388bde7b322f0c5897212eddfeb-V.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="111" src="https://1.bp.blogspot.com/-wy1a-BvSogE/WduZ8k75SUI/AAAAAAAAEBc/fkxsbIFldAg05j-v6jFWZJaiMdeVoG2fgCK4BGAYYCw/s200/IMG-e49a3388bde7b322f0c5897212eddfeb-V.jpg" width="200" /></a></div>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
David je krenuo pre mene. Sustižem ga između prve i druge kontrolne tačke, kod Hajdučke česme. Gura bicikl, uzbrdica je pred njim. Obilazim ga i pitam: Jel možeš? Odgovara potvrdno. Uzbrdica prestaje, okrećem se i vidim da je zajahao bicikl i nastavio, tu ga i poslednji put vidim u toku trke.</div>
<div style="text-align: justify;">
Lični utisak u vezi trke je čudan. Orijentacija je drugačija, tj. kretanje kroz šumu. Više se mora voditi računa kuda se ide/vozi, jel sa bicikla je lakše pasti nego sa sopstvenih nogu, a posledica toga je manje gledanje u kartu što zahteva veću koncetraciju i memoriju kretanja. Sve ima svoje čari.</div>
<div style="text-align: justify;">
Stazu od 3300m/130m završavam za 28 minuta, po sabiranju utisaka u sebi, okrećem volan i vraćam se u šumu da vidim kako Davidu ide. Nalazim ga između 6 i 7 kontrolne tačke. Prve njegove reči: ,,Tata ne osećam više noge, joj." Ali i dalje je na biciklu i vergla. Pitam ga, da li je sve uredu? Dobijam potvrdan odgovor kao i prošli put. Ostavljam ga da završi trku samostalno. On istu stazu prolazi za 52 minuta. Čestitam mu. Drago mi je što smo obojica učestvovali u ovoj trci. Ispisali smo dva reda u knjigu bogate istorije orijentiring kluba Stražilovo, a i u mauntin bajk orijentiring knjigu smo upisali prvi red na prvoj, praznoj strani.</div>
<div style="text-align: justify;">
Cela ova priča me je pogurala u neki mali motiv, ali sasvim dovoljan da bicikl kao i sebe spremim za sledeću godinu kada je planirana ozbiljna dvodnevna MTB-O trka u Košutnjaku koji je idealan za ovaj vid orijentiringa. Slovenci su već u najavi, pa sam siguran da će biti jurcanja na dva točka po najvećoj beogradskoj zelenoj površini ta dva dana.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-17613911374395347632017-10-01T18:47:00.000+02:002017-10-01T18:47:07.398+02:00Botanička bašta - planinarski dom Stražilovo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Svako ko bude pročitao naslov ostaće u rebusu zbog čega ovo pišem i kakve veze neka bašta, pa još botanička ima veze sa trčanjem, a još manje sa orijentiringom. Ali čitanjem ovog posta sve će vam se razjasniti, pa ono što je nemoguće povezati postaće povezano.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ovo pre svega pišem jer sam i sam veliki zaljubljenik u sve ono, pomično i nepomično što raste ili se kreće zemljom. Toliki broj sati boravka u prirodi, trčeći, pešačeći, mora da probudi u tebi radoznalost o stvarima pored kojih prolaziš. Pa tako godinama, uspeo sam da naučim kako hrast kitnjak, mogu razlikovati od hrasta medunca, znam da je kukurek veoma otrovna biljka, kao i to da dva kestena, pitomi i divlji nisu uopšte iz iste porodice. E, upravo tu počinje smisao cele ove priče o botaničkoj bašti. </div>
<div style="text-align: justify;">
Ideja planinara, a mog prijatelja Branislava Srdića, realizovana je na sveopšte zadovoljstvo. Oko planinarskog doma na Stražilovu posađeni su razni primerci drveća, žbunova, puzavica. Ispred svakog primerka stoji tabla sa podacima o biljci. Instaliranjem aplikacije na mobilni telefon (wi-fi je besplatan), posetilac ima priliku da učestvuje u edukativnoj igri. Prvo izabere jednu od ponuđenih staza, a zatim traži biljke koje su označene na mapi (sličnoj orijentiring mapi). Kada pronađe zadatu biljku, QR kodom čekira svoj pronalazak i dobija tri pitanja u vezi sa drvetom/žbunom koji je našao. Odgovore može da nađe na info-eduko tabli koja stoji pored svakog drveta/žbuna, koja opisuje sve što je potrebno znati o pronađenom živom objektu. Takmičaru se meri vreme tokom trajanja igre, a za netačan odgovor učesnik se kažnjava sa 5 sekundi. </div>
<div style="text-align: justify;">
Nadam se da ste shvatili, iskreno sam bio zapanjenj i prijatno iznenađen, oduševljen. Većinu klinaca orijentiring kluba Stražilovo poveli smo na otvaranje. Deca su jurcala sa telefonima na sve strani i po obavljenom poslu, hteli su još. Čak sam i sam, krišom prošao jednu stazu, tako reći podetinjio, ali ima se šta naučiti. Nije sramota ne znati, sramota je ne hteti znati, rekao je Gete i bio je upravu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Sama ideja je sjajna, od orijentiringa, biologije - botanike, čak principa netačnog odgovora koji nosi pet sekundi, podseća me na biatlon gde lang-lauferi (trkači na skijama) promašajem mete dobijaju kazneni minut. Ali najbitnija stvar, da je sve to smešteno u danas, na žalost neophodnu stvar, a to je mobilni telefon, pa tako zavisnost od tehnologije usmeravamo u pozitivnom pravcu, gde pored loših posledica stvaramo one pozitivne, ne sluteći da svoju opštu kulturu dopunjujemo nečim novim.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-zTKq4X_SVDY/WdDni-UwJBI/AAAAAAAAD-s/iSzDWUAA8WwYQ1-pCEroNe08vL7vG_IFQCK4BGAYYCw/s1600/20170930_124350.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="240" src="https://2.bp.blogspot.com/-zTKq4X_SVDY/WdDni-UwJBI/AAAAAAAAD-s/iSzDWUAA8WwYQ1-pCEroNe08vL7vG_IFQCK4BGAYYCw/s320/20170930_124350.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
prvi degustatori - karlovačka deca</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Danas tokom treninga, pala mi je na pamet primena ove aplikacije. Mislim pre svega na već postojeću botaničku baštu - Dvorsku baštu, koja poseduje impozantne primerke nekih biljnih vrsta, a pored svega dostupnija je zbog mesta gde se nalazi, pa pored turističkih usluga koje Sremski Karlovci nude, ovo može da bude još jedna. Aplikacija bi mogla da se uradi i za Dunavski park. Bukvalno na svakom mestu gde postoji veći broj različitih drveća. </div>
<div style="text-align: justify;">
Toplo preporučjem, ako ste na Stražilovu, skoknite do planinarskog doma isprobajte ovaj vid edukacije. Takmičite se sa svojim prijateljima, decom, familijom, siguran sam da će vam se svideti.</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-61468860374485560052017-08-06T10:41:00.001+02:002017-08-06T10:48:01.363+02:00Durmitor `17<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Posle letnjeg odmora koji sam proveo u Grčkoj, po dolasku kući vremena je bilo samo za prepakivanje. Novo putešestvije se nastavilo ovog puta ka nama bratskoj zemlji Crnoj Gori i njenoj najlepšoj planini Durmitoru.</div>
<div style="text-align: justify;">
Durmitor, već sad mogu reći poznajem kao svoj džep, od visoravni, pa do najljućih krševa. Po izbijanju iz kanjona reke Tare, horizont je počeo da bude oštar i nepravilan, to je značilo samo jedno, da je durmitoraska visoravan tu, odmah ispod guma našeg automobila.</div>
<div style="text-align: justify;">
Na Žabljaku sam smešten svaki put na istom mestu, u selu Virak, u prelepoj brvnari kod još boljih domaćina Šarovića, koji me prihvataju kao svoga, da li zbog prezimena ili stasa, ne znam. Kofer nisam ni otvorio, na vrata je pokucala domaćica i za dobrodošlicu donela pun tanjir kajmaka i sira, ubuduće je svako veče donosila lonče mleka za decu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Plan za sedam dana, koliko smo boravili na Durmitoru, bio je pre svega da se mora ustajati rano i trčati, jer tada nema nikoga, životinje su još uvek aktivne, pa trčanje kroz šumu mogu začiniti susretom sa nekim orlom krastašem, divljom patkom, divokozom ili medvedom, ovaj poslednji nije bio viđen. Posle trčanja usledila bi porodična šetnja kroz manje ,,divlje" predele. Sa familijom sam obišao Štuoc-Crvenu gredu- Momčilov grad, Bosač-Jablan jezero-Momčilov grad, Virak-Savin kuk-Virak, sve tri šetnje su trajale više od 4 sata i mogu da kažem da deca, ako ih animiraš usput, mogu bukvalno da prepešače kao odrasla osoba, samo što ako posle toga ne usledi spavanje, dolazi do kolapsa.</div>
<div style="text-align: justify;">
Naravno, deca su mi se popela na glavu, ali sam maksimalno koristio filter u vidu trčanja, mada sam jedan dan odlučio da uradim ozbiljnu turu pešačenja, planinarenja, uz solidan hodački tempo.</div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-nZzUV5njVFQ/WYa95IDnWoI/AAAAAAAAD8w/F6_zpxyFGTQAFHJwDO-jO2xIH-W_ir8cgCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4535.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://4.bp.blogspot.com/-nZzUV5njVFQ/WYa95IDnWoI/AAAAAAAAD8w/F6_zpxyFGTQAFHJwDO-jO2xIH-W_ir8cgCK4BGAYYCw/s320/IMG_4535.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
večni stanovnici Durmitora-divokoze</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ustao sam u 5.03, popio kafu, gurnuo ključ u bravu automobila i odvezao se do Sedla(1907m) odakle počinje većina pešačkih tura. Prvi doručak sam planirao na Zelenom viru(2028m), a drugi na Bobotovom kuku(2523m). Kako kažu meštani ,,muškim hodom" od Sedla do Bobotovog kuka treba nešto više od dva i po sata, ja sam to spalio za 90 min, i niko kome sam rekao vreme pešačenja nije mi verovao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-x861mPzWPd8/WYa9-yb09rI/AAAAAAAAD84/5PVrumhWkcQ9BuTFC1EhNGNndGsVCQzlwCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4554.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://4.bp.blogspot.com/-x861mPzWPd8/WYa9-yb09rI/AAAAAAAAD84/5PVrumhWkcQ9BuTFC1EhNGNndGsVCQzlwCK4BGAYYCw/s320/IMG_4554.JPG" width="320" /></a> </div>
<div style="text-align: center;">
pogled na Bobotov kuk sa Zelenog Vira</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jednostavno sam hodao sa malim pauzama, nije lako od Zelenog vira ka Bobotu, visinska razlika je 500m, ali u dužini manjoj od 1,5 km, pa tako ispadne kao da se penješ uz neke kamene merdevine. Pre samog polaska bilo me je malo strah, ranije sam se penjao na najviši vrh Durmitora i znam da nije svejedno, ali kad sam po dolasku na najopasni i zahtevniji deo, ugledao pričvršćene sajle, malo sam odahnuo. Po doručku i uživanju u pogledu, put se nastavljao prema Ledenoj pećini(2203m), durmitorskom fenomenu, u kojoj se nalaze stalagmiti od leda. </div>
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-edfFdpetGOU/WYa-jl0elEI/AAAAAAAAD9E/L7tSNOdken4PglxgCFqu-P2VwNzAblelgCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4577.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://1.bp.blogspot.com/-edfFdpetGOU/WYa-jl0elEI/AAAAAAAAD9E/L7tSNOdken4PglxgCFqu-P2VwNzAblelgCK4BGAYYCw/s320/IMG_4577.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Bobotov kuk</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Po penjanju na Bobotov kuk sreo sam dva lokalna planinara ne starija od 25 godina, uz pozdrav smo se mimoišli, oni put nastavljaju prema Lokvicama(1693m) isto kao i ja, mada ja to radim dužim putem preko Ledene pećine. Po silasku sa Bobota, sustižem ih u Valovitom dolu, gde mi jedan odmah daje pohvale u vidu "vi, ka` avion", reko': ,,jeste, idem malo brže, vidimo se." </div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-JdD4TJB8boY/WYa-pzuIUcI/AAAAAAAAD9M/UXQjxIylNUAvvQWq2IyIC4Rcy5ogIoFBACK4BGAYYCw/s1600/IMG_4611.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://4.bp.blogspot.com/-JdD4TJB8boY/WYa-pzuIUcI/AAAAAAAAD9M/UXQjxIylNUAvvQWq2IyIC4Rcy5ogIoFBACK4BGAYYCw/s320/IMG_4611.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Ledena pećina</div>
<div style="text-align: justify;">
Kod Ledene pećine sam bio dva puta, ovo mi je bio treći put, ali ni jednom nisam sišao u nju, uvek je problem bio sneg, ovog puta prirodnog faktora je bilo manje, a i sajle su postavljene, tako da sam bez oklevanja krenuo prema rupi dubokoj 30m. Kada sam sišao, otpevao sam sebi ,,Figaro", onoliko koliko sam znao, zvuk je neverovatan. Ledeni stalagmiti stari ko zna koliko godina stoje kao neka vojska i uživaju u svojoj ,,debeloj" ladovini koja je sigurno tu oko nule, dok je napolju oko 28 stepeni. Nisam se zadržavao puno, hladnoća je tu najveći problem, put nastavljam prema Lokvicama odakle planiram spuštanje na Crno jezero(1416m) i kraj ture. Usput na sastajanju markacija iz Ledene pećine i Bobotovog kuka srećem lokalne omladince, koji me bez pozdrava pitaju, ,,Jel ste bili u Ledenoj pećini?" ja im odgovaram potvrdno i oni padaju u smeh sa nevericom i čestitaju, pitaju za moj dalji plan. Kažem im ,,planiram kraj, ali bih voleo da se popnem i na Međeda".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-0tp-ywkacww/WYa-zCifZxI/AAAAAAAAD9U/PM5_eVVV5H09oDCNcl66x-1iqJVG3gxdQCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4614.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://4.bp.blogspot.com/-0tp-ywkacww/WYa-zCifZxI/AAAAAAAAD9U/PM5_eVVV5H09oDCNcl66x-1iqJVG3gxdQCK4BGAYYCw/s320/IMG_4614.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Lokvice</div>
<div style="text-align: justify;">
Po prolasku pored Lokvica, i praćenju markacije prema Crnom jezeru, dolazim do odvajanja za Međeda, moja hiperaktivnost počinje da dolazi do izražaja. Crv u organizmu rovari i tera me da glavu dižem prema gore. Iako već poprilično iscrpljen odlučujem da se popnem na Malog Međeda(2223m).</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-38M-PbD5IgE/WYa_IG20ZvI/AAAAAAAAD9c/x-6edffjOJYVkV6u2NwuFbNAOxyo5R-OQCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4643.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://1.bp.blogspot.com/-38M-PbD5IgE/WYa_IG20ZvI/AAAAAAAAD9c/x-6edffjOJYVkV6u2NwuFbNAOxyo5R-OQCK4BGAYYCw/s320/IMG_4643.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
Mali Međed</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://1.bp.blogspot.com/-38M-PbD5IgE/WYa_IG20ZvI/AAAAAAAAD9c/x-6edffjOJYVkV6u2NwuFbNAOxyo5R-OQCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4643.JPG" imageanchor="1"></a><a href="http://3.bp.blogspot.com/-uJCDXH43iKk/WYa_YDfmAMI/AAAAAAAAD9s/xB-AlPRvPjMJVJw8hkK0IsZ5QaYEssI8QCK4BGAYYCw/s1600/IMG_4644.JPG" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://3.bp.blogspot.com/-uJCDXH43iKk/WYa_YDfmAMI/AAAAAAAAD9s/xB-AlPRvPjMJVJw8hkK0IsZ5QaYEssI8QCK4BGAYYCw/s320/IMG_4644.JPG" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
junačka noga</div>
<div style="text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Na kamenu je pisalo vreme trajanja uspona, sat i 15 minuta, ja sam stigao za 50 minuta i uživao u najlepšem pogledu na Crno jezero sa durmitorskih vrhova. Treći doručak je usledio. Trudio sam se da ne jedem puno, nego po malo i da unosim dosta tečnosti, pre svega vode, toga je jedino i bilo. Po silasku sa Međeda nestalo mi je vode, za vreme pešačenja koje je u tom trenutku iznosilo oko sedam sati popio sam tri litre vode i nije bilo dosta. Sreća je bila što je od sada sve nizbrdo i na pola puta imam izvor, Točak, ali to je za nekih sat vremena. Ali uspešno stigoh, izvor je okupiran šetačima amaterima, po dijalektu, rekao bih, domaći šetači. Kada su me videli dobio sam privilegiju da sipam preko reda, voda curi brzinom litar na 2 minuta. Po utoljenoj žeđi, spust sam nastavio ka Crnom jezeru gde je telo trebalo da dobije svoju utolu. Pogled se širi, tirkizna boja jezera preovladava, pogledam ka Međedu dok se skidam, misleći ,,gde sam bio, Bože", zalećem se i bez razmišljanja o hladnoj vodi ulećem, plivam svom snagom, prskam, već sam na sredini. Dopamina sam toliko nalučio da će me držati do kraja godišnjeg odmora.</div>
<div style="text-align: center;">
<a href="http://4.bp.blogspot.com/-dKNRHrQvsRQ/WYbBVv-ZGVI/AAAAAAAAD-A/uXVI-g9r7Yku86BsHyE9kAjpCi8Bi-WgACK4BGAYYCw/s1600/durmitor_00.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://4.bp.blogspot.com/-dKNRHrQvsRQ/WYbBVv-ZGVI/AAAAAAAAD-A/uXVI-g9r7Yku86BsHyE9kAjpCi8Bi-WgACK4BGAYYCw/s320/durmitor_00.jpg" width="254" /></a></div>
<div style="text-align: center;">
,,đe je junačka noga gazila"</div>
<div style="text-align: justify;">
Po sabiranju utisaka, izračunao sam da sam prešao oko 14-15 kilometara sa visinskom razlikom od 1400-1500m za osam sati hoda. Ali iskreno raspao sam se, posledice sam osetio čak i sutradan, usledila je pauza. Što bi rekao dr Br, ,,treba stati, namazati". </div>
<div style="text-align: justify;">
Durmitor mi pored Fruške gore stoji u srcu. Poslednje jutro sam poranio, uradio fin trening, dužinu u laganom tempu, onako punim plućima. Po dolasku, domaćin ranoranilac me pozdravi i upita ,,Kako je danas, jel vruće?" reko': ,,Vrućine nema, a evo da se oprostim od Durmitora." Ubrzo dobih odgovor ,,Valja se, Bože zdravlja, vidimo sledeće godine." Rekoh ,,Vala, baš".</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-793386602287620285.post-72692581359570231412017-06-04T21:02:00.000+02:002017-06-04T21:03:39.979+02:00Filmski grad<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
Državno prvenstvo Srbije u sprintu održalo se kako i sam naslov kaže u Filmskom gradu. Potrudili smo se da što veći broj članova kluba povedemo, prevashodno mislim na pionirske kategorije, mada sad oni i čine većinski deo kluba.</div>
<div style="text-align: justify;">
Za Beograd smo se uputili sa troje kola. Stigavši do Košutnjaka orijentiring je za nas već počeo. Znam da posle crkve Svetog Luke treba desno, ali ne znam koliko dugo to desno da držim. Ispostavilo se do kraja. Memorija sa godinama slabi. Ima neke istine u konstantnoj doktorovoj šali na temu senilnosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
Sam sprint zna se kako se trči, čak i decu savetujem tako, vreme im je. Kada vidiš kontrolnu tačku koju tražiš i dok trčiš prema njoj, virni malo na kartu u tom trenutku i vidi u kom pravcu ti je sledeća i bez stajanja po overi, jurni u tom pravcu. Svaki sekund je bitan.</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-u7lPcSCtKH4/WTROLzYEwxI/AAAAAAAAD70/ciA8TCn-F_cxZf6cWicKrVhsYfSQrC5GACK4B/s1600/Filmski%2Bgrad%2B2017__00.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="320" src="https://2.bp.blogspot.com/-u7lPcSCtKH4/WTROLzYEwxI/AAAAAAAAD70/ciA8TCn-F_cxZf6cWicKrVhsYfSQrC5GACK4B/s320/Filmski%2Bgrad%2B2017__00.jpg" width="195" /></a></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Klapna u Filmskom gradu je pukla, krenuli smo. Sam start se brzo odvijao, išli smo na minut. Čim sam uzeo kartu trčao sam iz sve snage. Odmah druga-treća kontrolna dilema, stazom kroz gustiš ili okolo. Okolo. To mi je prva greška, ali još uvek sam prvi. Prednost povećavam, ali u povratku dvanaesta-trinaesta kontrolna tačka, opet ista dilema i naravno okolo. E sad dolazi do izražaja ona orijentirska poslovica, ,,nema tih nogu koje mogu nadoknaditi ludu glavu". Naravno gubim pred kraj prvo mesto i utrčavam kao drugi sa 14 sekundi zaostatka. Gorak ukus tu je, ali brzo prolazi.</div>
<div style="text-align: center;">
<div style="text-align: center;">
<a href="http://2.bp.blogspot.com/-hn6MaWyMjhI/WTROHW8aQXI/AAAAAAAAD7s/5PzIKw8CkMc7B8JlCgjddbDstiL-fNmsgCK4B/s1600/18835670_10209401587781347_7623325370607048829_n.jpg" imageanchor="1"><img border="0" height="180" src="https://2.bp.blogspot.com/-hn6MaWyMjhI/WTROHW8aQXI/AAAAAAAAD7s/5PzIKw8CkMc7B8JlCgjddbDstiL-fNmsgCK4B/s320/18835670_10209401587781347_7623325370607048829_n.jpg" width="320" /></a> </div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pioniri su opravdali dolazak, delimično i ja, a veterani su bili u nekom drugom, svom samostalno režiranom filmu, i mogu ga nazvati ,,dve nule".</div>
</div>
Run, Forest Run-ohttp://www.blogger.com/profile/01235881493064377924noreply@blogger.com0