run

run

понедељак, 19. март 2012.

Kada Sremuš zalista

   Kada ugreje prvo sunce i šuma počne da se budi i lista znam da u zapadnom delu Fruške gore drugari po karti i kompasu, ali i po dobrom Neštinskom vinu spremaju na pitomijem delu gore o-trku.
   Već na poslednjoj krivini prema Rohalj bazi videlo se kako dimi iz kotlića što je i bio znak da smo stigli. Na tom terenu sam trčao još kao pionir, čini mi se 95' , 96' i dobro ga poznajem, mislim da po kvalitetu terena dosta dobro parira našem manastiru Beočin, ali samo kao teren za razliku od kvaliteta crtanja, pogotovo oko elitne 5KT, gde su manje više svi elitni trkači imali greške, a ja po najviše, gde sam bespotrebno izgubio 5 minuta i sa još nekoliko usputnih grešaka zbir nepotrebnog vremena sveo se na nekih 6-7 minuta, mada sam, moram priznati uzivao, neštinske trke su iz godine u godinu sve kvalitetnije i bolje još kada bi spojili Bazu sa Ugljarom imali bi teren za narednih 10 godina, ali o tom potom, da se vrnem na dešavanje posle trke. Ono što se dimilo u početku nismo probali, ali smo probali kobasice od ribe i toga ima, i to domaće kod Joce prangije gde smo i svratili da proslavimo veteranskog asa Boru koji nije mog'o pobeći od svojih emocija prema Neštincima i njihovom vinu gde je i ost'o, al' je pre nas doš'o kući gde smo ga i sačekali i nastavili život u laganom ritmu.
  Sledeće nedelje je naš kup, Stražilovski na Andrevlju, potrudli smo se da bude kao predhodnih godina kako i priliči i nadam se da će trkači uživati u dolini Kestena tražeći svoj cilj.

Нема коментара:

Постави коментар