run

run

понедељак, 14. март 2016.

Deda Jocina trka

  Iako Josip Dućak već nekoliko godina organizuje prvo kolo u planinarskoj orijentaciji, ja sam tek ove godine za tu trku obuo butonke.
 Da podsetim, za razliku od takmičarske orijentacije koja je mnogo sufisticiranija od ove i gde takmičari nastupaju individualno, u planinarskoj orijentaciji se nastupa ekipno (tri člana) i trči se na karti razmere 1 : 25000 (vojna,topografska karta). U svim kategorijama trkači startuju zajedno kao ekipa i zajedno završavaju, samo seniori u određenom trenuku, u ovom slučaju posle 6KT imaju razdvajanje, tj. trku nastavljaju individualno.
 Seniorska ekipa Stražilova je odavno poznata, Dragiša, kum Šarić i ja, ali ovoga puta zbog odsustva Dragiše u ekipu je uskočio Čava, koga je po mome mišljenju drmala trema, ne od starta, nego od onog trenutka kada je pristao da startuje sa nama. Na startu je ona samo dostigla vrhunac.
Mada mogu reći da se dobro držao, bili smo sporiji, ali konstantni u tempu i sa minimalnim greškama do razdvajanja. Posle razdvajanja, ja sam svoj deo odradio dosta dobro i do doma, cilja, došao prvi od svih takmičara, sada je bilo samo pitanje kada će kum i Čava da se pojave, jer njihov dolazak zaustavlja štopericu. Uspeo sam da se presvučem, umijem, zagrizem jabuku i bacim pogled ka vijugavoj stazici koja se vuče iz doline, pogled držim, ne dugo. Iz grma se prvo pojavljuje kum, a za njim klapće Čava, trema je urodila plodom, mada mu u tom trenutku nije bilo ni do čega. Ja sam trku završio za 108 minuta, dok je Čava brojku zaustavio na 130 minuta. Kasnije se uspostavlja da je to i pobedničko vreme, drugi je bio na 40 minuta zaostatka, ostale nisam dočekao.
Na kraju, prvo da se zahvalim deda Joci na super stazi, trci, treningu, druženju, a drugo, da se zahvalim Čavi na junačkom držanju. U prilogu je karta sa crtanim trekom "đe je junačka noga gazila".

1 коментар: