run

run

понедељак, 3. октобар 2016.

Noćni o-leptir

 Na brzinu je došla odluka o odlasku na državno prvenstvo u noćnom orijentiringu, kasnije će se  ispostaviti da sve što je brzo, ne mora da bude i kuso, možda su ti slučajevi ređi, ali evo jednog.
U Beograd smo ušli velelepno, preko novog mosta na Adi i taman kad pomislim da se kol'ko-tol'ko približavamo Evropi, makar infrastrukturno, dolazimo na ski stazu u Košutnjak gde je bio takmičarski centar, gde vidim da je na istoj posađen lešnik u vidu plantaže. Ima li srpskoj gluposti kraja? Nisam hteo puno da se uzbuđujem zbog toga, jer sam imao zagarantovano uzbuđenje za nekih sat vremena, tako je i bilo.
Start zakazan za pola osam, okupio je sve muške trkače, činili smo pravu malu Jukolu, mada smo po izgledu više ličili na rudare koji beže iz rudnika sa sve lampama, ali treba dati mašti na volju.
Start - prvi problem je bio izbeći sva drva u toj gužvi i dočepati se ispravne staze u šumi staza kojih ima  u tom delu Košutnjaka. Masa me je povukla, ali se brzo osvešćujem i utvrđujem gde se nalazim, pronalazim prvu kontrolnu tačku, trkača oko mene je sve manje, trka za mene tek sada počinje da teče u ispravnom pravcu. Kontrole se nižu, adrenalin je konstantno na vrhuncu, nemam osećaj umora, jednostavno  ne razmišljam o njemu, jer u glavi nema mesta za to, samo karta, sever, pravac, broj kt, osećaj i maksimalno se trudim da drugi ne utiču na mene. 90% staze trčim sam i sam pronalazim kontrolne tačke, bilo je sigurno grešaka oko desetak minuta, ali se nije osetilo. Na metar od poslednje kontrolne tačke, istrčava Dragiša (moja najveća konkurencija te večeri) i koristi prolaz kroz uspinjaču koja se tu nalazi da bi stigao do svoje pretposlednje kontrole, ja mu u trku samo odgovaram ,,Au, Giša, spor si", overavam poslednju i trčim ka cilju. Dragiša stiže posle mene minut i koji sekund, čestita, ja njemu takođe, smejemo se i komuniciramo na stražilovački način, bez reči, ali se razumemo, shvatamo da je cilj ostvaren.
Klinci koje smo poveli su na broju, mogu zamisliti kakav je tek njima bio doživljaj, kao u luna-parku, igri nikad kraja i to po mraku.

2 коментара:

  1. Tekstovi su ti jako simpaticni i vedri, a jedino sto ne razumem je zasto ti smeta plantaza lesnika u Beogradu, u kom inace snega ima sve manje, pa samim tim "ski staza" gubi svoj smisao?

    ОдговориИзбриши
  2. Poštovanje,
    Ako postavljate pitanje red bi bio da se predstavite, ali i pored toga ja ću Vam odgovoriti. Plantaža je za atar, ne za izletišta i ‚‚ski staze". A ja Vas pitam, šta će biti kada padne sneg?

    ОдговориИзбриши