run

run

понедељак, 28. март 2011.

Kros Srema pred Stražilovski kup

   Pošto sam u subotu bio oslobođen organizacije Stražilovskog kupa, uputio sam se kod naših domorodaca, al' s one strane Fruške gore gde se održavao kros Srema. Koliko sam mogao da primetim na krosu su se skupili naši najjači atletičari, ali se ja nisam gurao međ' njih nego sam trčao u kategoriji rekreativci, veterani i aktivni železničari. Dužina staze nije bila  ubitačna, tako da sam raspalio od trenutka pucnja i stazu od 2 km pretrčao za 7.45 i u cilj ušao kao treći,a kao željos, naravno prvi.Plan mi je bio da istrčim za oko 7.15, ali organizator je zabiberio stazu sa malo brda i oranja, tako da sam izvukao maksimum.Sad kros Srema ostaje u senci pred Stražilovski kup, gde smo trku napravili bukvalno u pet dana na terenu koji je po mom mišljenju jedan od najboljih, a to je "Manastir Beočin".Pošto je ovaj put, staze osmislio Dragiša i u to nisam ulazio, samo sam odgovorio pozitivno po pregledu karte, predpostavljam da je vodio računa o tome da se posle trke ne čuje reč planinarenje. Ali po zadovljstvu trkača koje se osećalo oko ciljnog mesta, shvatio sam da smo i ovog puta uspeli i potvrdili sebi i drugima da nam je organizacija trke već postala kao "dobar dan". Hvala svima koji su bili na Stražilovskom kupu.
  Blažo Maksimović
pobednik Stražilovskog kupa 2011
  Izvini Rambo, nisam te prepoznao. 

понедељак, 21. март 2011.

Babenius

   U okolini Sopota na terenima starih Rimskih rudnika koji su mnogo doprineli da predhodna trka bude zanimljiva, održao se Beograd Open. Dva dana odličnih trka, gde su prvi dan bodovi išli za Svetsku rang listu(WRE),a drugi dan za ligu Srbije.
  Prvog dana se trčala srednja distanca i to je bila šansa da se osvoje lepi bodovi za Svetsku listu. Bez ikakvog oklevanja jurnuo sam u trku maksimalno kocentrisan, kako sam sve više ulazio u trku tako sam i brže trčao.Doduše imao sam malih grešaka od po 20 sekundi na nekim kontrolama, ali ništa strašno, sve do 14. kontrole gde sam se spustio niže i izgubio 4 minuta. Toliko sam bio besan na sebe u tom trenutku da mi je svašta padalo na pamet, pa čak i da završim trku na toj 14. kontroli. Na kraju sam stazu istrčao za 46.40, a mogao sam da idem oko 40 minuta, ali ''mogao sam'', što nisam, jedino mi ostaje da ćutim i sledeći put da budem  pametniji.
   

    Drugi dan duga distanca-što nije značilo da će biti i teža od prvog dana.Mada sam krenuo jako rezervisano i zaostajao na svakoj kontroli oko 20 do 30 sekundi od prosečnog vremena, što se može videti na splitovima, ali i pored rezervisanosti, imao sam i grešku na 4. kontroli od nekih 7-8 minuta.Tako da sa osrednjim vremenom od 77.25 nisam baš nasmejanog lica napustio Rimski rudnik, ali sam optimista za ubuduće.

 
    Za organizaciju trke imam samo reči hvale, od karte, dobre konkurencije i smeštaja sa doručkom.
Nadam se za sledeću godinu da će biti još bolje, jer ovaj teren to zaslužuje.

недеља, 13. март 2011.

Kad su Sremci skrenuli u Srem

 
       Dva dana Dunavskog kupa na Varadinskoj tvrđavi i Kišelezu opravdali su sva očekivanja.
 Prvi dan, opet ponavljam, na uvek zanimljivoj tvrđavi, pukovnik Bukvić je osmislio odličnu stazu i još jednom dokazao da na pomenutoj karti ima bezbroj kombinacija i da uvek može da bude zanimljivo.
 Što se mene tiče, trčao sam vrlo dobro, sa 2 minuta nepotrebnih grešaka, ostvario sam vreme od 27,32 i zauzeo fino 4. mesto.
 
     Drugi dan, Kišelez i jedno od najboljih mesta za posle trke, vidik puca, sunce takođe, a divljači samo u kotliću.
   Staza, odlična, grešaka sam imao na 3,4,6. i 9. kontroli sa ukupno oko 4 do 5 minuta zaostatka od svog stvarnog vremena. Stazu sam pretrčao za 43,22 i zauzeo 7. mesto, solidno, biće bolje, ima trka.
  U Picasa albumu ima slika sa trke, pozdrav do Beograd opena.