run

run

понедељак, 21. март 2016.

Tragovi od butonki


 Tragovi od butonki toliko mi fale,
mnogi će misliti da pišem od šale,
ali stvar je striktna i veoma bitna.

Hoću tragove u blatu da ostavljam u njima,
kao divlja svinja,
jer lepo mi je biti tu među njima.

Hoću da plašim srndaće i srne,
jer me milina u tom trenutku drmne.

Nekada su pisale vesti,
"U Švedskoj orijentirca izbo jelen bez svesti",
a sada mogu pisati lako,
"Na parkingu orijentirca udario auto samo tako".

Ne želim zapinjati za saksije, gume,
da me penzioneri ispituju,
"Šta vi radite tu?
Jeste li iz šume?"

Nemam vremena reći,
trka je brza,
al' bi mu rekao glasno:
"Mi smo iz šume, da li vam je jasno". 

понедељак, 14. март 2016.

Deda Jocina trka

  Iako Josip Dućak već nekoliko godina organizuje prvo kolo u planinarskoj orijentaciji, ja sam tek ove godine za tu trku obuo butonke.
 Da podsetim, za razliku od takmičarske orijentacije koja je mnogo sufisticiranija od ove i gde takmičari nastupaju individualno, u planinarskoj orijentaciji se nastupa ekipno (tri člana) i trči se na karti razmere 1 : 25000 (vojna,topografska karta). U svim kategorijama trkači startuju zajedno kao ekipa i zajedno završavaju, samo seniori u određenom trenuku, u ovom slučaju posle 6KT imaju razdvajanje, tj. trku nastavljaju individualno.
 Seniorska ekipa Stražilova je odavno poznata, Dragiša, kum Šarić i ja, ali ovoga puta zbog odsustva Dragiše u ekipu je uskočio Čava, koga je po mome mišljenju drmala trema, ne od starta, nego od onog trenutka kada je pristao da startuje sa nama. Na startu je ona samo dostigla vrhunac.
Mada mogu reći da se dobro držao, bili smo sporiji, ali konstantni u tempu i sa minimalnim greškama do razdvajanja. Posle razdvajanja, ja sam svoj deo odradio dosta dobro i do doma, cilja, došao prvi od svih takmičara, sada je bilo samo pitanje kada će kum i Čava da se pojave, jer njihov dolazak zaustavlja štopericu. Uspeo sam da se presvučem, umijem, zagrizem jabuku i bacim pogled ka vijugavoj stazici koja se vuče iz doline, pogled držim, ne dugo. Iz grma se prvo pojavljuje kum, a za njim klapće Čava, trema je urodila plodom, mada mu u tom trenutku nije bilo ni do čega. Ja sam trku završio za 108 minuta, dok je Čava brojku zaustavio na 130 minuta. Kasnije se uspostavlja da je to i pobedničko vreme, drugi je bio na 40 minuta zaostatka, ostale nisam dočekao.
Na kraju, prvo da se zahvalim deda Joci na super stazi, trci, treningu, druženju, a drugo, da se zahvalim Čavi na junačkom držanju. U prilogu je karta sa crtanim trekom "đe je junačka noga gazila".

четвртак, 3. март 2016.

"Rifreš"

  U Đarmi sam opet posle dugog vremena sa još dvojicom pulena tima Stražilovo.
Teren, što bi rekli mladi "mamara". Nije toliko komplikovan kao u "kleki", ali nije ni za podcenjivanje.
  Dva dana trke od kojih prvi dan 9000m, a drugi dan, bez šale 13200m. Prvi dan ne želim da spominjem, dosta grešaka, teške noge, ali sam uživao, vreme 84 minute. Ostala dvojica takmičara tima Stražilovo, Dimitrije u M16 ne završava trku, dok David u dečijoj trci osvaja slatkiš i igračku, tako da nismo završili bez uspeha i praznih ruku.
  Drugi dan, prvo psihička priprema, jer posle prvog dana bauljanja po šumi i dinama znao sam da mi neće biti lako, mada desilo se baš suprotno, grešaka je bilo, svarljivih, desetak minuta i uz ujednačen tempo, štopericu zaustavljam na 98 minuta, po kilometru brže nego prvi dan. Ostatak tima, Dimitrije gore prolazi nego juče, jer ne pronalazi niti jednu kontrolnu tačku za razliku od juče kada je našao četiri, a David ponavlja rezultat od juče, tako da kada rezimiramo on je i najbolji takmičar prolećnog Juniper kupa tima OK"Stražilovo".
  Na kraju mogu reći, da odlazak u Mađarsku na trku vredi svaku forintu. Sada razmišljam i o Makabi kupu sredinom maja. Mada prvo po Fruškoj gori kod deda Joce na planinsku orijentacionu trku, pa "ondak" ostalo.

prvi dan

drugi dan