run

run

понедељак, 9. октобар 2017.

MTBO Košutnjak 2017

  Poziv od Živote Tasića - Tase prihvatio sam oberučke i pojavio se 8. oktobra sa sinom Davidom u podne na igralištu Pionirskog grada gde je za 13 časova bio zakazan prvi start, prve MTBO trke - treninga u Srbiji. Prva kurbla bicikla je zaverglana u pravcu kontrolne tačke na ovom prostoru. Ljubav prema mauntin bajku me drži, možda deceniju manje od trčanja, što bi se brojkama reklo negde oko 15 godina, pa tako umesto treninga u vidu trčanja neretko se desi da uzjašim bicikl i provozam se rebrastom Fruškom gorom 30-ak kilometara uživajući podjednako kao i u trčanju. Razlog što to ne radim češće je vreme. Kako nas moderno doba steže, vremena je sve manje. Ali za prošli vikend vremena se moralo naći.
 Kada sam potvrdio dolazak, Tasa je bio oduševljen, ali vrhunac je usledio samim našim dolaskom, pogotovo Davidovim, jer u suštini on je tog dana bio najmlađi takmičar, da ne kažem degustator orijentacije na dva točka. 














 David je krenuo pre mene. Sustižem ga između prve i druge kontrolne tačke, kod Hajdučke česme. Gura bicikl, uzbrdica je pred njim. Obilazim ga i pitam: Jel možeš? Odgovara potvrdno. Uzbrdica prestaje, okrećem se i vidim da je zajahao bicikl i nastavio, tu ga i poslednji put vidim u toku trke.
Lični utisak u vezi trke je čudan. Orijentacija je drugačija, tj. kretanje kroz šumu. Više se mora voditi računa kuda se ide/vozi, jel sa bicikla je lakše pasti nego sa sopstvenih nogu, a posledica toga je manje gledanje u kartu što zahteva veću koncetraciju i memoriju kretanja. Sve ima svoje čari.
Stazu od 3300m/130m završavam za 28 minuta, po sabiranju utisaka u sebi, okrećem volan i vraćam se u šumu da vidim kako Davidu ide. Nalazim ga između 6 i 7 kontrolne tačke. Prve njegove reči: ,,Tata ne osećam više noge, joj." Ali i dalje je na biciklu i vergla. Pitam ga, da li je sve uredu? Dobijam potvrdan odgovor kao i prošli put. Ostavljam ga da završi trku samostalno. On istu stazu prolazi za 52 minuta. Čestitam mu. Drago mi je što smo obojica učestvovali u ovoj trci. Ispisali smo dva reda u knjigu bogate istorije orijentiring kluba Stražilovo, a i u mauntin bajk orijentiring knjigu smo upisali prvi red na prvoj, praznoj strani.
Cela ova priča me je pogurala u neki mali motiv, ali  sasvim dovoljan da bicikl kao i sebe spremim za sledeću godinu kada je planirana ozbiljna dvodnevna MTB-O trka u Košutnjaku koji je idealan za ovaj vid orijentiringa. Slovenci su već u najavi, pa sam siguran da će biti jurcanja na dva točka po najvećoj beogradskoj zelenoj površini ta dva dana.

недеља, 1. октобар 2017.

Botanička bašta - planinarski dom Stražilovo

Svako ko bude pročitao naslov ostaće u rebusu zbog čega ovo pišem i kakve veze neka bašta, pa još botanička ima veze sa trčanjem, a još manje sa orijentiringom. Ali čitanjem ovog posta sve će vam se razjasniti, pa ono što je nemoguće povezati postaće povezano.
 Ovo pre svega pišem jer sam i sam veliki zaljubljenik u sve ono, pomično i nepomično što raste ili se kreće zemljom. Toliki broj sati boravka u prirodi, trčeći, pešačeći, mora da probudi u tebi radoznalost o stvarima pored kojih prolaziš. Pa tako godinama, uspeo sam da naučim kako hrast kitnjak, mogu razlikovati od hrasta medunca, znam da je kukurek veoma otrovna biljka, kao i  to da dva kestena, pitomi i divlji nisu uopšte iz iste porodice. E, upravo tu počinje smisao cele ove priče o botaničkoj bašti. 
Ideja planinara, a mog prijatelja Branislava Srdića, realizovana je na sveopšte zadovoljstvo. Oko planinarskog doma na Stražilovu posađeni su razni primerci drveća, žbunova, puzavica. Ispred svakog primerka stoji tabla sa podacima o biljci. Instaliranjem aplikacije na mobilni telefon (wi-fi je besplatan), posetilac ima priliku da učestvuje u edukativnoj igri. Prvo izabere jednu od ponuđenih staza, a zatim traži biljke koje su označene na mapi (sličnoj orijentiring mapi). Kada pronađe zadatu biljku, QR kodom čekira svoj pronalazak i  dobija tri pitanja u vezi sa drvetom/žbunom koji je našao. Odgovore može da nađe na info-eduko tabli koja stoji pored svakog drveta/žbuna, koja opisuje sve što je potrebno znati o pronađenom živom objektu. Takmičaru se meri vreme tokom trajanja igre, a za netačan odgovor učesnik se kažnjava sa 5 sekundi. 
Nadam se da ste shvatili, iskreno sam bio zapanjenj i prijatno iznenađen, oduševljen. Većinu klinaca orijentiring kluba Stražilovo poveli smo na otvaranje. Deca su jurcala sa telefonima na sve strani i po obavljenom poslu, hteli su još. Čak sam i sam, krišom prošao jednu stazu, tako reći podetinjio, ali ima se šta naučiti. Nije sramota ne znati, sramota je ne hteti znati, rekao je Gete i bio je upravu.
Sama ideja je sjajna,  od orijentiringa, biologije - botanike, čak principa netačnog odgovora koji nosi pet sekundi, podseća me na biatlon gde lang-lauferi (trkači na skijama) promašajem mete dobijaju kazneni minut. Ali najbitnija stvar, da je sve to smešteno u danas, na žalost neophodnu stvar, a to je mobilni telefon, pa tako zavisnost od tehnologije usmeravamo u pozitivnom pravcu, gde pored loših posledica stvaramo one pozitivne, ne sluteći da svoju opštu kulturu dopunjujemo nečim novim.

prvi degustatori - karlovačka deca

Danas tokom treninga, pala mi je na pamet primena ove aplikacije. Mislim pre svega na već postojeću botaničku baštu - Dvorsku baštu, koja poseduje impozantne primerke nekih biljnih vrsta, a pored svega dostupnija je zbog mesta gde se nalazi, pa pored turističkih usluga koje Sremski Karlovci nude, ovo može da bude još jedna. Aplikacija bi mogla da se uradi i za Dunavski park. Bukvalno na svakom mestu gde postoji veći broj različitih drveća. 
Toplo preporučjem, ako ste na Stražilovu, skoknite do planinarskog doma isprobajte ovaj vid edukacije. Takmičite se sa svojim prijateljima, decom, familijom, siguran sam da će vam se svideti.