run

run

уторак, 27. септембар 2016.

Tajfutaš

Destak kilometara severno od Kiškunmajše nalazi se jedna varošica po imenu Szank u kojoj su sve kuće kao i kod nas ,,pod vinklu", gde je trava zelena isto kao i kod nas, ali u toj varošici nema zalepljenih žvaka po trotoaru, nema plastičnih flaša po jendecima, iskrivljenih i išaranih znakova. Jedino što svu tu idilu i mađarsku pendantnost kvari je miris gusaka koji dolazi sa obližnjih farmi.
Put nas vodi još severnije 3-4 kilometra peščanim putem kroz peščaru Čongradske županije. U jednom trenutku vidi se markacija za skretanje na Jonotermal kup koji organizuje Makabi klub koji je jednu običnu livadu pretvorio u pravi mali o-grad. Moglo se pronaći svega, od palačinki sa eurokremom do pertli za butonke. Organizator nas je sproveo na strogo organizovan parking u jedan ćošak odakle izlaskom iz kola sve počinje.
Prvi dan sam startovao među prvima, u 8. minutu za razliku od Davida koji je startovao u 44. Do starta se po mađarskom pravilu ‚‚šipčilo" 1750m kroz čičkove, bodljikavu prasad i skoro posađene leje crnih borova. Davidu sam ponavljao nekoliko puta proceduru u startnim boksovima jer još uvek nisam siguran da sve zna, ali će se na kraju ispostaviti da debelo grešim.
Startovao sam, Davida ostavljam iza sebe, ali deo briga vezanih za njegovo startovanje nosim sa sobom, kontrole se nižu, pravim greške, manje, veće, još uvek se nisam prilagodio terenu i karti. Utrčavam sa nekih 6-7 minuta grešaka i vremenom od 45 minuta za stazu od 5400m. Bogme moglo je brže. Cilj je udaljen oko 600m od takmičarskog centra, ali ne krećem na očitavanje čipa nego se vraćam da rastrčim i pokušam da vizuelno pronađem prvenca na mađarskim trkama, Davida. Ubrzo se pojavljuje na nekih 200m od mene, nije me primetio, trči, kartu od predzadnje kontrolne tačke nije ni pogledao, trči premaposlednjoj, opominjem ga, da li je siguran, samo mi odmahuje rukom, što u prevodu znači ,,ne budi dosadan". Po utrčavanju u cilj priči nikad kraja, zadihan, ali utisci su jači. Po očitavanju čipa utvrđujemo da sam četvrti, a David ni više ni manje nego prvi. Zatečen sam, čestitam mu od srca i napominjem da trka nije gotova, da mora i sutra zapeti ako želi da bude na postolju. A on na to odgovara, ,,ma i sutra ću ih ošajdariti". Počastili smo se odlaskom na bazen uz popust od 50% koji smo imali zbog učestvovanja na Jonatermal kupu.

Sutra nas je čekala duga distanca, mene pogotovo, 11000m sa 30 kontrolnih tačaka. Startovao sam opet pre Davida, ali sada sa dosta manje brige i bilo kakvim pridikovanjem o startnoj proceduri.
Krenuo sam lagano jer sam znao da će biti dugo i teško, grešaka sam imao minimalno, rekao bih redovnih 3-4 minute, utrčavam u cilj sa vremenom 80 minuta i saznajem da sam drugo mesto izgubio za 22 sekunde. Ko bi rekao, trut Petrović stariji na longu popravlja rezultat od prvog dana. Ali sreći nije kraj, David dotrčava i naglas viče ,,prvi sam, prvi sam", gledam rezultate, danas je trčao sporije od prvog, ali ne dovoljno sporo da izgubi prvo mesto u ukupnom plasmanu.
Malo dublje i dalje razmišljam, pa Stražilovo nije imalo ovakav uspeh na Makabi kupu poslednjih 30 godina, nasmejah sam sebe. 
  
Proglašenje, organizator ima problema sa ozvučenjem, Paskuj, glavni šef tajfutaš(na mađarskom orijentiring) dere se i pokušava da nadjača masu oko postolja, pokušavam da razumem i skontam kada će izgovoriti Davidovo ime, to se događa, David izlazi, malko pogubljen, ali se snalazi, dotrčavam, slikam ga, malko mi oko zatreperi, setih se svih usranih pelena, dečijih bolesti, bezobrazluka i vikanja, vaspitanja, neprospavanih noći, i pitaj Boga čega još, ali očigledno da je upalilo.