run

run

петак, 9. мај 2014.

April ´14

 Nemam neku inspiraciju za pisanje u ovom mesecu, pa cu ukratko opisati dve trke na kojima sam bio.
Prva trka se održala na najpoznatijem izletištu naše lepe Fruške gore, Iriškom vencu, činimi se da je bio naziv prvestvo Srbije u planinskom trčanju, ali nisam siguran. Znam da je suorganizator bio Frulja. Za trku sam se prijavio u kategoriju rekreativaca, ali u atletici nisu pravila kao u orijentiringu, nego koliko godina imaš u tu kategoriju upadaš, pa sam ja po prvi put nastupio kao mlađi veteran, gorak ukus nema šta.
 Trčali smo tri kruga od  po 1000m sa oko 60m visinske po krugu i bogme nije bilo lako, zvuči kratko, al´ je bilo teško. U cilj sam utrčao sa vremenom od oko 15.30 i zauzeo 2. mesto među mlađim veteranima, i sam sebe iznenadio.

 Druga trka je bila Beogradski maraton tj. za mene polumaraton, na koji nisam planirao da idem nego mi je firma Železnice Srbije ponudila da plati startninu, pa kada je džabe, reko´ da trčim. Ali kasnije se ispostavilo da isti dan moram slaviti rođendan Davidu, pa sam tog dana morao biti super tata. Prvi put sam trčao Beogradski maraton, sramotno zvuči, a i jeste. Maraton je dosta dobro organizovan. Kockao sam se, da li da se zagrevam i izgubim bližu poziciju startnoj liniji, ili ne zagrejan sa bolje pozicije da startujem, izabrao sam ovo drugo, što baš i nije pametno. Odmah da kažem trka mi je dosta teško pala, u početku mi je bilo toplo, više sparno, vazduh je  bio kao u pustinji suv, na 10km imam prolaz oko 42 minuta, ali ubrzo padam u ritmu kad se i vetar pojačava i kida me skroz, poslednji kilometar sam išao više od 5 minuta.

  Na kraju vreme 96.46, a onda brzo na rođendan. Tada sam osetio pravu cenu maratona, trebalo mi je više od 45 minuta da pređem most, katastrofa.
 U bliskoj budoćnosti nemam nekih planova za trke, ako neka ne iskrsne, prva mi je noćni maraton u Novom Sadu, a do tada vozdra.