run

run

среда, 5. новембар 2014.

Fruška gora, Glavica 2014

 Jutro je po ko zna koji put demantovalo prognozere vremena koji su razvedravanje prognozirali tek za posle podne, ali jesenje jutarnje sunce razbija maglu i obećava lep dan. Eto razloga za još radosti, pošto je odlazak na trku bio pod znakom pitanja zbog dečijih bolesti, ali David se osećao dobro, a Rajnino kašljucanje je prestalo, pa je istog trenutka bila deportovana kod babe, a mi smo se departovali u žutu lepoticu, našu Frušku goru.

 Trka više nego poznata, ja je pamtim po bolovima u listovima koje imam posle nje, joj i sada me razvaljuju. Solidno sam se naoštrio, jer sam malko i zagoreo, na trci nisam bio od Petrovdana, tako da me je startna groznica  i te kako vozala. Imao sam u planu ići oko 58 minuta, jer to mi je neko vreme koje sam već trčao, pa po mišljenju, mogao sam ga ponovo istrčati. Staza potpuno ista dva kruga od po 4800m/280m. Kako sam krenuo znao sam da će biti čupavo. Crk'o sam odmah, ali mislim da je to više vezano za euforiju same trke i  startne groznice, pa je krajnji utisak crkavanje, jer srce lupa kao ludo.
 Po startu trke videlo se da braća Momić idu na sve ili ništa, ali ja sam bio ubeđ da će mali Laza sve da ih  otrese. Tako je i bilo, ali ruku na srce, prva trojica imaju izvanredno vreme, pogotovu pobednik, što je i do sada najbolje vreme ove trke.
 Što se mene tiče, ja sam se držao tu negde oko desetog mesta kroz celu trku, danak umora ostavio je trag,  pa pred kraj padam na dvanaesto mesto i tako završavam, sa rezultatom od 59.42, što mi je malo gorko. Ali moram priznati da mi je kroz celu trku bilo teško, ne znam šta se dešava, ali je tako. Ipak sam u poslednje vreme disciplinovan, redovno treniram i mislio sam trčati brže, ali pored tog redovnog trčanja, redovno ustajem noću zbog dece, dežuram, studiram, slušam ženu, što su po meni sve situacije koje mogu negativno uticati, ne na trčanje, nego na bilo šta. Ispadoh kao neka baba, ali ja se tako pravdam samom sebi, da bi i dalje istrajao u ovome što radim.
 O organizatoru samo reči pohvala i pozitivnih kritika, mislim da svaki klub može da se ugleda na družinu arkovaca i pokuša da budu kao oni.


PS. Prethodni post o Petrovdanskoj trci je objavljen neposredno pre ovog.

Petrovdanska trka '14

   Već poznata Petrovdanska trka Bačka palanka-Gajdobra i ovog puta je na startnoj liniji imala prestavnike iz Sremskih Karlovaca, pored mene tu su bili Šarić, Čava i drmr Bora.
  Na našu sreću dan je bio dosta fin za trčanje iako je u sred leta, tako da sam nošen tim faktorom krenuo u trku onako muški, pa šta bude.
U početku kao i svaka trka, tražiš se u tempu, gledaš u kojoj grupi da trčiš i slično, mada ovde smo se svi razvukli ko creva u prvih 3 do 4 kilometra, a ja sam onako inatan forsirao i non-stop sebi govorio, samo da stignem ovog ispred, a kada ga stignem to sam govorio za sledećeg i sve tako dok nisam obišao poslednjeg, a ispred njega jedno pola kilometra nikoga, tad sam bio prepušten sebi, što je zamene poprilično loše. Mislim da mogu više i bolje ako imam nekog uz sebe ko mi digtira tempo i vuče me kroz trku.
 Dok sam stizao i obilazio konkurente malo sam i diskutovao, pa me je jedan od njih priupitao koliko trčim polumaraton, kada sam mu odgovorio, u momentu mi je rekao da usporim, ja ga nisam poslušao i potrudio sam se da me kroz celu trku gleda u leđa, ali vrhunac je bio kada me u Novoj Gajdobri sustiže jedan trkač i uz velike napore izgovara, crk'o sam, biću samo iza tebe, a ja mu na to kazem, pa i ja sam crk'o. Posle ga upitam koliko još do kraja, a on ladno odgovara, još kilometar i po, tad pogledam na sat i vidim 46 minuta od početka. Da li je moguće da ću ići trku ispod četiri minute po kilometru, nešto mi nije bilo jasno, ali to nije bio razlog da ne raspalim koliko mogu. Kada sam izašao iz pomenutog mesta i ugledao pravac puta koji me čeka pre ulaska u cilj, shvatio sam da ima malo više od tih kilometar i po, al sam nekako i to pregurao i utrčao u cilj sa vremenom 55.45 (13,5 km)  i osvojio 17. mesto.

 Na ovoj trci učestvujem treći put i stvarno nije nešto posebno, ali ima neku čar i zanimljivost koja naprosto postoji, al ne vidi se, pa ću valjda i u buduće zbog toga biti tamo na startnoj lini čekati crkveno zvono da da start.