run

run

недеља, 16. октобар 2016.

Lipovača

 U zapadnom delu Srema, ali sa južne strane Fruške gore, nalazi se jedno mesto pod imenom Lipovača. Šidska ulica u kojoj je živeo velikan Sava Šumanović vodi prema ovom izletištu koje je ove godine bilo domaćin ,,Dunavskom kupu" koji se organizuje po 31. put, cifra za respekt.
 Put je bio dug, možda ne toliko, ali magla ga je odužila. Partinzanski put je krivudao, a Fruška gora se spremala da pokaže svoje najlepše jesenje lice, sremačka sela su se nizala, a suvozač Josip je imao da kaže po koju reč o svakom, a između njih, da se seti i naglas ispriča neku anegdotu o trkama koje pamti iz ovih delova Fruške gore. Ja sam ga nazvao u žargonu ,,edukativni GPS".
 Trka se približavala, kao i moja konačna odluka u kojoj kategoriji nastupati. Dilema je bila, da li ostati u mlađim veteranima (M35) ili se vratiti u elitnu kategoriju. Podrška koja je došla od strane kuma je prevagnula. Tako da sam lično svoje ime upisao u ,,vacant" prostor kategorije M21E.
Startovao sam u 14. minutu, šuma je bila, citiram kuma ,,vlaga vlage", nisam ni krenuo, čim sam maknuo prvu granu bio sam mokar k`o miš, teren je dosta trčljiv, čak sam u nekim trenucima iznenadio i samog sebe kako sam trčao, ali i pre početka, poznavajući ovaj teren, znao sam koje će kontrolne tačke praviti problem, te su i pravile. Teren je u nekim delovima potpuno ravan, gust i slabo vidljv, naprosto nema orijentira i vidljivih tačaka za koje bi se takmičar mogao ,,uhvatiti". Na takvim mestima držanje azimuta kao jedine varijante da bi se pronašla kontrola je jako teško, pogotovo u dužinama od 150 do 200 metara, a takvih je varijanti bilo u eliti 4-5, a moja uspešnost je bila jedna, a ostale su bile praćene dodatnim zaostatkom od oko 7 minuta grešaka. Mada ne marim, prijalo mi je, iskaljao sam se i setio svojih stihova pesme ,,Tragovi od butonki" gde kažem:

Hoću tragove u blatu da ostavljam u njima,
kao divlja svinja,
jer lepo mi je biti tu među njima.

Stih sve govori.

понедељак, 3. октобар 2016.

Noćni o-leptir

 Na brzinu je došla odluka o odlasku na državno prvenstvo u noćnom orijentiringu, kasnije će se  ispostaviti da sve što je brzo, ne mora da bude i kuso, možda su ti slučajevi ređi, ali evo jednog.
U Beograd smo ušli velelepno, preko novog mosta na Adi i taman kad pomislim da se kol'ko-tol'ko približavamo Evropi, makar infrastrukturno, dolazimo na ski stazu u Košutnjak gde je bio takmičarski centar, gde vidim da je na istoj posađen lešnik u vidu plantaže. Ima li srpskoj gluposti kraja? Nisam hteo puno da se uzbuđujem zbog toga, jer sam imao zagarantovano uzbuđenje za nekih sat vremena, tako je i bilo.
Start zakazan za pola osam, okupio je sve muške trkače, činili smo pravu malu Jukolu, mada smo po izgledu više ličili na rudare koji beže iz rudnika sa sve lampama, ali treba dati mašti na volju.
Start - prvi problem je bio izbeći sva drva u toj gužvi i dočepati se ispravne staze u šumi staza kojih ima  u tom delu Košutnjaka. Masa me je povukla, ali se brzo osvešćujem i utvrđujem gde se nalazim, pronalazim prvu kontrolnu tačku, trkača oko mene je sve manje, trka za mene tek sada počinje da teče u ispravnom pravcu. Kontrole se nižu, adrenalin je konstantno na vrhuncu, nemam osećaj umora, jednostavno  ne razmišljam o njemu, jer u glavi nema mesta za to, samo karta, sever, pravac, broj kt, osećaj i maksimalno se trudim da drugi ne utiču na mene. 90% staze trčim sam i sam pronalazim kontrolne tačke, bilo je sigurno grešaka oko desetak minuta, ali se nije osetilo. Na metar od poslednje kontrolne tačke, istrčava Dragiša (moja najveća konkurencija te večeri) i koristi prolaz kroz uspinjaču koja se tu nalazi da bi stigao do svoje pretposlednje kontrole, ja mu u trku samo odgovaram ,,Au, Giša, spor si", overavam poslednju i trčim ka cilju. Dragiša stiže posle mene minut i koji sekund, čestita, ja njemu takođe, smejemo se i komuniciramo na stražilovački način, bez reči, ali se razumemo, shvatamo da je cilj ostvaren.
Klinci koje smo poveli su na broju, mogu zamisliti kakav je tek njima bio doživljaj, kao u luna-parku, igri nikad kraja i to po mraku.