run

run

петак, 13. јул 2012.

23. Petrovdanska trka

     Trka o kojoj ne treba puno pisati, jer se ne može opisati zato što se mora doživeti. Iako je najveći deo trke smešten u ruralnom delu Vojvodine gde sve vrvi od Bačvanskih seljaka nisam se tako osećao. Osećao sam se čak i bolje nego kad trčim kroz neki veliki grad, jer ovde sam na svakom koraku bio podržan aplauzom i povicima bodrenja kao i svi ostali takmičari, nije se razlikovalo ko je prvi, a ko poslednji, za te "seljake" mi smo bili svi isti.
   Iskren da budem plašio sam se samoga starta i te dužine od 13,5 kilometara, jer noseći se prošlogodišnjim   iskustvom na plus 40 stepeni gde sam jedva završio trku nisam imao drugoga načina da priđem trci. Ali na sreću ovoga puta nas je sveti Petar pogledao i navukao oblake sa kojim je bilo prijatno trčati.

  Krenuo sam u grupi gde se trčao tempo od oko 4.10 po kilometru, što mi je odgovaralo, ali grupa je ubrzavala tako da su mi pobegli, a ja sam ostao na tom tempu od oko 4.10 koji je posle 6-7 kilometara poprilično bio mučan, ali ne i neizdrživ. Ubrzo sam sustigao dva konkurenta sa kojima sam lomio tempo i bogme ubrzao u poslednja tri kilometra, koje sam po ličnoj proceni išao sigurno ispod 4 minute. I na kraju na ciljnoj liniji rezultat 56.29, za čitava dva minuta brže nego prošle godine. Bio sam zadovoljan istrčanom trkom.
 Posle trke su nas tako primili i ugostili kao da će nam  to biti  poslednja  trka. Takvo gostoprimstvo se danas jako retko nalazi, zato ću nastojati da dobrim glasom hvalim Gajdobrane jer su to i zaslužili.
   

понедељак, 2. јул 2012.

17. Novosadski triatlon


  Juče na Štrandu okupilo se pored redovnih gostiju koji su brojali oko 10000, i 70 triatlonaca među kojima sam bio i ja. Nije mi prvi put da učestvujem na novosadskom triatlonu tako da imam već nekog iskustva i sve sam doživljavao kao normalnu stvar.

  Plivanje mi je najlošija strana od ove tri discipline, tako da sam stao u poslednji red i uhvatio svoj ritam sa mislima u glavi, samo da izađem. Po ličnoj proceni plivali smo više, sigurno 150-200 metara jer sam iz vode izašao za 23 minute, a uglavnom mi za tih 750m nije trebalo više od 16-17 minuta, mada su i drugi pričali da je vodena distanca duža.

   Poprilično iskrivljen, dogegao sam se do bicikla, fino prošao u tranziciji i uzjašio bajs. Mislim da sam u proseku vozio oko 33-34 km/h, po završetku 8. kruga ulećem u tranziciju stavljam kačket i krećem sa trčanje. Vrućina se do ovoga trenutka i nije tako osetila, ali kada je krenulo trčanje po keju, bilo je kao u paklu, mislim da po toplijem vremenu nisam trčao, ali kada sam video da dosta ljudi prestistižem to mi je dalo motiva i snage da u istom tempu završim. U cilju vreme 92 minuta.
  Šta reći, odlično iskustvo i nadam se da ću ove godine učestvovati barem na još jednom triatlonu.

Noćni maraton

      Prošlog vikenda održao se trći po redu Novosadski noćni maraton i po meni najbolji do sada.
Plan mi je bio da trčim polumaraton i to u vremenu od oko 100 minuta, što je odgovaralo i mojim klubskim kolegama Dragiši i Šariću. U poslednjih mesec dana nemam redovan trening, pogotovo dužinu, malo me ova vrućina demorališe, a i više volim ladovinu Platana pokraj Dunava na čardi uz 'ladno pivo nego da se lomatam po prašnjavim atarskim putevima, mada se i tog lomatanja uželim
.
     Kada smo počeli trku pomislio sam odmah da je neću završiti, ali posle 7-8 kilometara stvari su došle na svoje mesto i imao sam tempo da za oko 94-95 minuta završim trku, ali opet kao preslikano sa Apatinskog polumaratona, na 16-17 kilometru dolazi neprelazna kriza i tempo pada drastično gde na kraju sa ravno 100 minuta i 39 sekundi završavam trku. Plan je ispunjen, ali ostaje gorak ukus i malo nezadovoljstvo.
  Još jednom da pohvalim drugare iz ARK "Fruške gora" za organizaciju i da napomenem da se Dragiša polako, ali sigurno vraća u stare trkačke dane, što mi je naročito drago.