run

run

понедељак, 22. октобар 2012.

Štafetno '12, Babe

   Ove godine štafetno prvenstvo odigralo se na već  poznatim terenima Babe, gde sam ja ove godine prvi put. Karte se nisam latio najmanje šest meseci, kao i moja prva i treća štafeta, Petar i Dragiša, ali uzbuđenju koje donosi štafetna trka nismo mogli odoleti, tako da smo doneli odluku da  budemo deo prvenstva. Taktiku nismo menjali, stara dobitna kombinacija je i ovog puta dala rezultata, a to je Peki prva izmena, ja druga i Dragiša treća.
  Malo se i ponosim kada pišem sve ovo, jer mislim da smo mi retka štafeta koja je potekla iz iste škole, iz istog kluba i grada, i štafeta koja u neizmenjenom sastavu traje oko 10 godina, sem uskakanja Čave, zbog odsluženja vojnog roka i naravno štafeta koja je uvek dobra konkurencija drugima.
  Ovog puta trka je bila zanimljivija od ostalih štafeta do sada, jer se na vidnu kontrolu dolazilo dva puta i samim tim uzbuđenje je bilo duplo veće, a i sama trka je mogla detaljnije da se prati.
  Naša štafeta se dosta dobro držala, Peki je izmenio sedmi, ali ne sa velikim zaostatkom, dok ja menjam četvrti, ali pravim mnogo veći zaostatak i Dragiša utrčava u cilj kao treći. Kod mene je bila straobalna greška  na 3. kontroli, gde sam permutovao livadu na kojoj je friško isečena šuma za livadu ispod koje je kontrolna tačka. Posle 7-8 minuta dolazi još takmičara sa istom greškom i junački je konačno pronalazimo, ali ja tek posle 12 minuta, bez ikakve volje, psihe, snage, nastavljam dalje. Nisam hteo da jurcam, to bi me odvuklo u još veći ambis, ostao sam na istom kasu. Do kraja trke imao sam još par svarljivih grešaka, ukupno možda 4. minute, ali džaba, kada usereš na početku trke nema oporavka. Malo mi je laknulo kada sam izmenio četvrti sa šansom da ipak možemo imati treće odličje.


    I na kraju sve se dobro završilo kada je Dragiša utrčao u cilj kao treći. Ipak "old school" kako nas je organizator prozvao prilikom dodele medalja i dalje će biti tu negde, spremna za još koji uspeh.