run

run

недеља, 10. април 2016.

Memorijal Saše Palinkaša

 Ove godine jedan deo memorijala se desio u gradu Novom Sadu, tačnije Sunčanom keju, mada je iskonski naziv tog područija Univerziteti, i nesuđenom terenu moga kluba Morintovu. Mada sam se iskreno nadao trčanju i orijentaciji u Sašinom zavičaju, ali od toga nije bilo ništa.
 Prvi dan sprint, sa par pogrešnih, dužih varijanti, trku od 3400m zavrašavam za 19.14, dosta solidno i u elitnoj kategoriji zauzimam 6. mesto. Mada sam trčao iz sve snage sve do 10KT, kada mi je tempo opao, ali brže od 18 minuta u ovom trenutku ne bih išao.

 Drugi dan nas je čekalo Morintovo i to južno, blago, trčljivo i zanimljivo. Staza od 5000m bila je dosta zanimljiva, posle nađene prve kontrolne tačke bio sam u dilemi kako da se dokopam glavnog grebenskog puta, jedva sam se iskobeljao, ali po ulasku u šumu kontrolu počinjem tražiti levo od stvarne pozicije, jer sam potpuno sličan manji greben permutovao sa onim koji me vodi na KT, posle toga stvari idu u dobrom pravcu, borba sa terenom, ali i sopstvenom snagom, ali guram, sve do pred kraj, kada totalno prostu kontrolnu tačku br.14 po izlasku iz gustiša vidim na 100m i govorim sebi "to nije moja, moja je još desno" i odlazim bezmalo 150m od nje da bih došao na tu visinu i shvatio da je kontrola koju sam video moja. Od tog trnutka kreće bes i psovke, jer sam sigurno izgubio 2 minuta na budalaštinu, posle toga polurutinski završavam trku za 43.54. i zauzimam 8. mesto.

 Po ukupnim rezultatima osvojio sam iznenađujuće 4. mesto, ali mnogi nisu trčali prvi dan i obratno, tako da se nešto ne radujem po tom pitanju, ali se radujem što polako ulazim u neku formu, meni dovoljnu, da koliko-toliko mogu parirati ovim klincima, jer trka je zanimljivija kada nas ima više.
Na kraju, lepa dva dana provedena sa kartom i mislima na našeg druga Sašu.