run

run

понедељак, 28. новембар 2011.

9. Eko-mačak polumaraton

      Magluština koja je danima harala i držala temperaturu ispod nule nije mi baš ulivala volju za bilo kakvom trkom, ako još uzmem u obzir da sam taj dan morao da pomeram svoje i smene kolega da bi nekako iz noćne smene izašao i taj dan bio slobodan. Ali želja za lupanjem srca, znojenjem, crkavanjem i teturanjem u poslednjim kilometrima do cilja gde me čeka pleme indijanaca sa lulom mira su jača od bilo koje zimoće i
neispavanosti.
  Tako je i to jutro bilo. Dok sam pakovao torbu začula se kumova truba "Jazz"-a za kojom sam istrčao iz kuće.Krenuli smo da pokupimo ostale polumaratonce našeg kluba, Boru i Dragišu.
   Srećni zbog jutra koje je obećavalo lep dan, jer magle nije bilo na vidiku, krenuli smo ka tom zadivljalom delu Novog Sada zvanog "Kamenjar" gde je i planiran start trke. Malo sam se iznenadio kada sam video da na poleđini startnog broja postoji čip i da će trka biti elektronski ispraćena, ali kasnije se ispostavilo da nam je taj silni digitalizam odložio start za sat vremena posle koga se organizator okreće ka analogiji tj. papiru i plajvazu.

  Trku sam planirao da istrčim za nekih 95 minuta tako što ću raspodeliti snagu i u istom tempu završiti sve, dok je Dragišin i Pekijev plan bio malo sporiji tempo. Trčalo se četiri kruga od po 5250 metara. Moji prolazi po krugovima 22.31, 23.15, 24.11, 23.46, na poslednjem okretu me stiže kum koji je ostao bez društva i poslednja dva kilometra cepamo kao da smo sad počeli i u cilj utrčavamo u stopu sa planiranim vremenom od 95 minuta.
 A sad po protokolu, prvo u zoo vrt pored kaveza sa lavovima i jelenima, a onda kod srndaća, svinje i ostalih jestivih životinja i štagod se nađe u bašti.

  Iako sam rekao da je sezona završena, iskrsla je ova trka sa kojom definitivno zatvaram 2011. godinu. Sad mi ostaje lagan kas preko zime gde ću pokušati da postignem bolju formu.

понедељак, 7. новембар 2011.

Ovaj vikend Fruska Gora

     Slobodan vikend koji se baš potrefio kada je planirana brdska trka na Glavici (subota) i prvenstvo Vojvodine na srednjim distancama na Iriškom Vencu (nedelja) naterali su me onako iz nocne smene da bez oklevanja u subotu ujutro napunim torbu i krenem putem opalog lišća ka Glavici. Možda će malo čudno zvučati, ali ranije nikada nisam učestvovao na brdskoj trci sve do sada. Staza je bila 4700m sa 280m visinske razlike po krugu, a za istrčanu trku moralo se preći dva kruga. Trku sam krenuo totalno opušteno jer je i sama trka  bila rekreativnog karaktera, ali i lepa provera sebe u odnosu na druge. Prvi krug sam istrčao za 29 minuta, dok sam u drugom krugu vremenski pao za neke 3 minute u odnosu na prvi i sa vremenom od 62 minuta završio na 9-oj poziciji od ukupno 20-tak trkača.
  Sutradan, Iriški Venac i pokrajinsko prvenstvo u orijentiringu  u režiji našeg druga Frulje gde je pored fizike koja je juče dominirala traženo poznavanje kojeg predmeta više. Dužina staze je za pravo čudo bila ista kao i juče 4700m sa 280m visinske.

Trku sam dosta dobro počeo i u odnosu na jedinog ozbiljnog konkurenta kuma Šareza kontrole sam brže pronalazio sve do 11KT koja je bila postavljena više 70-80m, a ja sam je naravno tražio tamo gde je ucrtana u karti, posle bezuspešnog bauljanja u istom mi se pridružuje i kum, tako da  se prednost istopila, a zajedničkim snagama pronalazimo kontrolu i rutinski završavamo trku. Na kraju vreme od 55.22 me stavlja na 2. poziciju dva i po minuta iza prvoplasiranog kuma i 11 minuta ispred trećeplasiranog Madjara.

  Sezona je za ovu godinu završena, jedino ako ne iskrsne nešto, ali planiram mali odmor, pa ponovo u kas sve do proleća i prvih trka.