run

run

понедељак, 24. октобар 2011.

Dunavski polumaraton

    Dunavski polumaraton sa centrom dešavanja u banji Junaković kod Apatina odvukao me je prošlog vikenda u taj deo Bačke. U Apatinu sam prvi put, što ne znači da nisam koristio neke stvari koje se prave u Apatinu, a i polumaratonska staza je prolazila pored sad već pomenute fabrike, gde sam u tom momentu pomislio  ''Auuu, šta guša može da napravi''.
   Trka je stvarno organizovana prvoklasno, gde je svaki kilometar obeležen, osveženja je bilo na pretek, a i vreme posle trke je organizovano za medalju.
  Što se tiče mog trčanja, otišao sam sa planom da trku istrčim za oko 92-93 minuta, jer brže nisam mogao. Šest dana pre trke nisam trka napravio, a i temperatura sa jakom glavoboljom stigla je da me očeša, tako da na bolji rezultat nisam mogao ići.
  Trku sam počeo onako kako sam i planirao, prolazi na pet kilometara su 22.18, pa sledeći 22.00, pa 22.22 gde sam  tako držao do nekog 17-tog kilometra posle koga sam, već ono moje poznato, pao za nekih 30-40 sekundi po kilometru i zadnjih 5 kilometara prešao za 24.14 i onaj poslednji kilometar za sramotnih 5.19. Na kraju 96.14. Još uvek sam besan pri pomisli kako sam se vukao i kako su me sporiji od mene stizali u tom poslednjem kilometru.
  Potdrudiću se da se takve stvari ne ponove. A kuma ne smem zaboraviti i čestitati na odličnom rezultatu od 84.11. I da podsetim, sutra je našem poglavici Ćelavo Teme Seda Brada rodjendan, gde puni, ako se ne varam 63 leta i zime. Pa, Boro srećan ti rođendan.

недеља, 2. октобар 2011.

Peščarsko putešestvije

  Prošlog vikenda u još jednoj Vojvođanskoj lepojki pored Fruške Gore, Deliblatskoj peščari uputio sam se posle dužeg vremena na o-trku. To, posle dužeg vremena ostavilo je traga, što se vidi i po rezultatu. Ali svaki odlazak u peščaru oberučke prihvatam, valjda onaj stari osećaj iz Kiškunhalasa, Pirta, Boroke i Kunferherta ostavio je traga na duže vreme, pa ne marim koja je peščara u pitanju samo da se trči.

  U trku sam ušao skroz dekoncentrisan, a tu dekocentraciju još više je podigla prva raskrsnica na koju sam naišao, jer mi je bila skroz nejasna i umesto desno ja odem levo i od tog trenutka kreću greške u dužem trajanju, takve odavno nisam imao. Dovoljno je da kažem da sam prvu kontrolu tražio 5 minuta više, a drugu 8 minuta više, posle koje sam se prepustio laganom trčanju kroz peščaru i uživanju u istoj. U nekim trenucima sam se toliko isključivao iz trke da sam pomišljao - kako nemam neki fotoaparat da uslikam ove predele, takvo razmišljanje je verovatno dovelo do toga da onih prvih 13 minuta grešaka ne budu i jedini, nego da se na kraju povećaju na oko 25 minuta, što je na kraju dalo rezultat od ravno 90 minuta provedenih na stazi. U tih 25 minuta ulazi i onih 5, što sam 15 KT tražio bezuspešno na mestu gde je nema, pa odlazak na 16 KT, da bih po overi 16 KT saznao od drugih da 15 KT ima samo na drugom mestu, pa onda ajmo Jovo na novo. Zato u naslov ovog posta ulazi i ono  "Putešestvije". Ali nije sve tako crno-belo, što se tiče terena, on je fantastičan kao i mesto Čardak u kom sam prvi put bio. Sa takvim terenom i izletištem ove trke zaslužuju mnogo više jer imaju šta da ponude o-trkačima.