run

run

четвртак, 17. новембар 2016.

Kleka kup, jesen 2016

Malo je godina, ako ih je uopšte i bilo, da sezonu započnem i završim Boroka kupom. Ova godina je ta. Peščara sa mnogobrojnim dinama obraslim klekom koja pored lekovitih svojstava ima još jedno svojstvo, da pravi ogromne probleme orijentiring trkačima, tako što ih zbunjuje svojim lavirintom na nepreglednoj površini.

Put je bio kratak, praćen konstantnom kišom koja ipak nije kvarila raspoloženje u autu Stražilovčana u kom su bili seniori Dragiša i ja i njihovi pionirski puleni Stefan i David.
U pozivu takmičenja pored informacija o dužuini staza, mestu održavanja trke i svemu onom što je neophodno znati pre same trke, postojala je i jedna informacija vezna za, tako reći, ,,svinjski festival". Pretpostavio sam da je reč o nekim tradicionalnim mađarskim kulinarskim veštinama, a prvi udar mirisa koji je usledio pri otvaranju vrata automobila izazvao je krčanje stomaka. Ako neko voli da jede, onda su to Mađari, koji pored pomenutog užitka, uživaju i u samom spremanju hrane. Na žalost trenutnu muku smo morali istrpeti do posle trke, kada smo zaseli i probali sve što je u tom trenutku bilo za jesti.

Kiša se nije smirivala, počeo je i vetar da duva, hladnoća je bila stravična, na sve to najviše je uticala sama vlaga. Planirao sam da do starta otrčim i da u par minuta pre startovanja budem ispred startne trake. Tako je i bilo. Dobro produvan sa mirisom čvaraka u nosu startovao sam. Odmah dužina, pa još jedna, u prvih 20 minuta trke pronašao sam dve kontrolne tačke. To je stil Deneš Zoltana. Ako zanemarimo hladnoću i jedan ubod kleke u predelu desnog kuka na početku trke, uživao sam. Taj teren je jednostavno čaroban. Stazu od 6900m istrčao sam za 64 minute, bilo je potencijala za nekih 55-56 minuta, ali lavirinti kleke naprosto gutaju minute.
Utrčavanjem u cilj, problem je tek nastao, ukočenih prstiju trebalo se skinuti i presvući, što je popriličan problem, ali miris koji je još uvek vladao na parkingu o-trke davao je motiva da se ubrza situacija i da se u najkraćem roku nacrtam pored kazana, roštilja, ili bilo kog drugog izvora toplote i hrane. Drugi deo dana sam takođe uživao, ali na drugi način.

Spavali smo u sali, sa još, cirka 200 orijentiraca iz pet zemalja. Sardinama je konfor u konzervi.

Sutradan, kiša je napokon stala, ali se vetar pojačao, kao i dužina staze, mada osećaj je bio donekle bolji u odnosu na juče. Poučen jučerašnjim iskustvom, prestao sam da obilazim gustiše i počeo sam bukvalno da se krećem kroz njih. Da li je to dalo malo bolje vreme i rezultat ili nešto drugo, ne znam. Stazu od 9600m prešao sam za 88 minuta sa nekih 7-8 grešaka i ukupnim rezultatom od 152 minuta za oba dana.
Ostali Stražilovčani takođe završavaju trke, Stefan ima najbolji rezultat, osvaja 2. mesto, prati ga David na 4. a Dragiša i ja 9. i 6. mesto, s tim što je on trčao u A kategoriji, a ja u B.
Planovi se kroje. Ove godine sam bio tri puta u Mađarskoj, ne sećam se kada je to bilo pre ovog puta. Sada sigurno znam da me prolećni Boroka kup može očekivati zajedno sa Davidom, nadam se uskoro i Rajnom, pa da ne palim džabe auto za dvoje.