run

run

уторак, 1. април 2014.

Mart ´14

 Trošenje starog godišnjeg odmora u mesecu martu za mene je već navika, hvala Bogu bilo je dosta lepog vremena, pa se i isplatilo, jer pored čuvanja dečurlije, zbog supruzinog rada na masteru, našao sam vremena otići na neke trke. Godišnji sam otvorio Palićkim polumaratonom na koji sam otišao s porodicom. Zamišljo sam trku, kako trčim oko jezera i kako mi iz pogleda ne nestaju građevine koje se tu nalaze. Kad ono, start i cilj su  ispunili moje zamisli, a između toga sam tabanao nekim lokalnim putem uz poprilično jak vetar, koji mi je kidao snagu, a i živce.
                                   
  Puno sam očekivao, pa sam u tom očekivanju možda malko i izgoreo, u planu sam imao trčati ispod 90 minuta, što je i bilo ostvarljivo do 17. kilometra, jer sam na 15. km imao prolaz oko 63 minute, al' istorija se ponovila, pa sam poslednjih 4 kilometra iz nemoći poprilično usporio i štopericu u cilju zaustavio na 91.54.    Mogu reći da sam tada poprilično crk'o, što me je, onako, srozalo malko psihički, ali sam se pravdao i sebe bodrio da je to prva trka u sezoni i da još nisam noge razradio kao ni brzinu i da će kroz vreme sve doći na svoje mesto.
 Posle Palića nije bilo nekih trka, planirao sam da napravim jedan o-trening na Stražilovu, ali loše vreme me je omelo tako da sam ostao samo na suvom trčanju, što će se ispostaviti kao loše na sledećoj trci.
  Kišelez, poznat teren sa još poznatijim organizatorom. Naravno, zanesen lepim danom, vetrić pirka, ovce pasu na susednom grebenu, pogled puca, porodica uživa, ma milina.


 Hvatam kartu, ali pre toga slučajno saznajem da sat u poslednjem boksu pokazuje tri minute kasnije. Za mene su to najveće gluposti, pa ne krećem ja iz zadnjeg boksa odmah, nego postoji procedura, a sam minut koji sat pokazuje poziva me da uđem u prvi boks i sprovedem sa organizatorom pomenutu proceduru.
  Da se vratim, hvatam kartu, i kontrola je baš na onom mestu gde sam je i predhodni dan zamislio analizirajući staru kartu, ali džaba mi, odlazim gornjim putem i od njega se odbijam nailazeći na 2KT, sva sreća blizu je bila prve, pa je greška oko minut, ali poremećaj koncentracije i bes počeli su od samog početka, u toku prvog dela obraćam pažnju i na stalke, gde mi blic sevnu da su to stalci OK"Stražilova" gde me pored rebusa kojeg imam u orijentiring varijanti baca u dilemu sa pitanjem, otkud oni ovde. Kroz trku se krećem dosta traljavo, bilo je više pronalaženja kontrolnih tačaka sa greškama nego bez njih, mada u nekim delovima i karta vuče malo "nakrivo". U cilj utrčavam osrednjim rezultatom sa oko 46 minuta i jedno 7-8 minuta grašaka.
  A što se tiče opreme kluba u kom sam ja član, ona će se skupiti i prebrojati, već znam da nam fali oko 10-ak stalaka, kao i prizmi marke Silva, a svaki stalak takođe ima perforator marke Silva, tako da će u buduće svako ko bude hteo da uzme opremu dobiti sa njom i revers, tako da ako zakasni sa vraćanjem iste, istu više neće dobiti, a ako izgubi neki deo, to će imati da nadoknadi materijalno. Tako da će ljubav da procveta jer će nam biti čisti računi.
 E sad, opis poslednjeg vikenda koji je po meni  bio najzanimljiviji. Prvi dan vikenda sam trčao, sad već poznati kros Srema u kategoriji železničara i to aktivnih, kojih ima jedva 0,5 posto od ukupno svih zaposlenih. Tako da nije neki problem na stazi od 2000m krosa ostvariti pobedu i to četvrtu godinu za redom. Ne da mi se da istrčim ispod 8 minuta, tako da sam ovog puta bio najbliži sa vremenom od 8.02 i zauzeo prvo mesto.
 Subota je bila samo uvertira pred Novosadski polumaraton, to je ona trka koju sam ubrojao da mi osveži pamćenje, jer NS polumaraton nisam trčao sigurno između 8 i 10 godina. Doduše nije se mnogo toga promenilo, sem same staze koja pravi jedan mali krug na keju i dva velika, kej, studenski grad i Liman, tako da je trka daleko dinamičnija od one stare trase. Stare boljke organizacije su nepregledne oznake kilometra na stazi, ja sam prvi video tek na 10km i shvatio da rezultat ispod 90 minuta u tom trenutku je neostvariv i pomalo bio skenjan zbog toga, a snage sam imao, što dokazuje da sam poslednjih šest kilometara išao 25.45 i utrčao u cilj potpuno ok, za razliku od Palića. Doduše ovde sam išao minut sporije 92.52, ali taj minut sporije nije neka razlika, a svežinu koju sam imao u cilju je bilo daleko veća od toga. Zanimljivo je to što mi se startni broj poklopio sa brojem osvojenog mesta, 57, neverovatno.
   Slike sa polumaratona nemam tako da me zamišljajte do sledećeg čitanja.

A umesto mene, evo slike Davidovog prvog učešća na NS maratonu.

1 коментар:

  1. Našla! Samo napred - i za trkača, i za pisca, a i za lektorku :-) Naravno, i za navijače - buduća pokolenja sportista! Pozdrav, Anica

    ОдговориИзбриши